U zajedništvu s biskupom bili su biskup u miru Josip Mrzljak i kanonici Stolnog kaptola, dok su putem izravne video veze na misi sudjelovali svi svećenici Varaždinske biskupije koji su tom prilikom obnovili svoja svećenička obećanja dana na svećeničkom ređenju.

Pozdravljajući braću svećenike biskup je u uvodu misnog slavlja pozvao svećenike da se ujedine u molitvi kako bismo mogli slaviti ključno otajstvo naše vjere. Želimo biti zajedno u Duhu i iskoristiti ono što nam Gospodin sada daje, poručio je mons. Radoš.

U svome razmatranju u homiliji govoreći o aktualnoj situaciji u kojem nas stručnjaci iz dana u dan savjetuju kako često trebamo prati ruke, biskup Radoš je naglasio upravo tu svakodnevnu važnost ljudskih ruku. Osim što njima primičemo hranu ustima, ruke nam služe za dodir života. Ovih dana ne možemo pružiti jedni drugima ruku ni osjetiti život koji teče iz druge ruke, ne možemo ni, kazao je biskup, osjetiti podršku obitelji i bližnjih, a niti možemo biti snažna potpora ili utjeha. Govoreći o svećeništvu, te tome koliko su ruke važne u životu svećenika, biskup je tijekom homilije pred svećenike stavio nekoliko slika svećeničkog ređenja poput ređenikovog stavljanja dlanova u ruke svećenika, zatim biskupovog polaganja ruku nad ređenikom, te mazanja dlanova uljem. Te nam slike, kazao je biskup, govore kako ruke u obredu ređenja igraju ključnu ulogu.

– Dok stavlja svoje ruke u biskupove, svećenik ima osjećaj da stavlja svoj život u Božje ruke. Je li to oduzimanje slobode ili svoju slobodu, koja je nesavršena, svećenik stavlja u Božje ruke da bi imao potpunu slobodu djelovanja u Božje ime? Božja ruka je uvijek ispružena da primi čovjekovu. Sjetimo se apostola Petra koji tone i potrebna mu je Božja ruka. Često bi i mi svećenici potonuli da ne stavljamo svoje ruke u Isusove ruke. Nas svećenike je Bog uzeo za ruke i poveo kroz život. Zato se i za Mariju kaže da je zaručnica Božja, jer Bog ju je uzeo za ruku i želi je povesti kroz život. Neka se ovaj čin s našeg ređenja stalno ponavlja u životu, da znamo svoje ruke stavljati u Božje ruke. Polaganjem ruku biskup zaziva Božju milost. Ispružena ruka u našem svećeničkom životu znak je uvijek Božje prisutnosti. Danas ćemo posvetiti ulje kojim će se mazati novi svećenici. Bog kada maže naše ruke želi kazati da su one posvećene, izdvojene i ispružene, da ih Bog želi napuniti. Ulje radosti života i Božje blizine želi teći našim rukama. To ulje teče prljavim rukama svećenika, jer nitko od nas nije čist, ali Bog nas čisti svojom dobrotom i nježnošću – poručio je, među ostalim, biskup Radoš u svojoj propovijedi.

U nastavku je varaždinski biskup nekoliko riječi kazao i o predaji darova, također jednom od znakova tijekom svećeničkog ređenja. Kazao je tako biskup kako svećenici često osjećaju da nemaju što dati ljudima.

– Kada postanemo iskreni, vidimo da nemamo što dati od sebe, ništa što je naše, možemo samo primati i darivati. To je naša služba. Ne dajemo ništa od sebe, nego ono što primamo od Gospodina. Zato su naše ruke tako pomazane, da kroz njih nešto teče. Kada su ruke zamašćene, ne možemo čvrsto ništa njima držati, već nam sve klizi iz njih. Tako i iz nas treba kliziti prema vjernicima, prema onima kojima Bog dijeli darove – poručio je mons. Radoš.

Nakon biskupove propovijedi uslijedila je obnova svećeničkih obećanja, te euharistijska služba, a na kraju misnog slavlja biskup je posvetio ulje koje će se tijekom godine koristiti u sakramentima krštenja, svete potvrde i bolesničkog pomazanja u župama naše mjesne Crkve.