Na Veliki četvrtak ujutro biskup tradicionalno u katedralnoj crkvi, zajedno sa svojim svećenicima, slavi misu na kojoj posvećuje krizmeno te blagoslivlja bolesničko ulje, čime se očituje zajedništvo prezbitera s vlastitim biskupom. Tom prigodom svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja.

Zbog epidemioloških mjera, ove su godine u fizičkom zajedništvu s biskupom sudjelovali tek svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova i najbliži suradnici, te dekani, jubilarci i mladomisnici. Svi ostali svećenici Varaždinske biskupije u svetoj su misi mogli sudjelovati izravnim prijenosom putem YouTube kanala Varaždinske biskupije.

Pozdravljajući umirovljenoga biskupa Josipa Mrzljaka, te braću svećenike, redovnice, redovnike, đakone, bogoslove i sve druge vjernike, kako one u katedrali, tako i one ispred malih ekrana, biskup je podsjetio kako na Veliki četvrtak želimo osnažiti zajedništvo s Bogom i učiniti sebe propusnim za sve one darove koje Bog želi poslati onima za koje je dao život.

U propovijedi mons. Radoš kazao je kako nas današnje razmatranje vodi u dvoranu Posljednje večere. Naše misli zastaju u trenutku u kojem se rađa euharistija, hrana zemaljskim putnicima, podsjetio je biskup te dodao kako nam sam Bog sebe daje za hranu na našem životnom putu. Podsjetio je biskup okupljene svećenike kako se u istom času i činu rađa i njihovo svećeništvo. Želimo li stoga obnoviti i sliku svoga svećeništva, trebamo poći s Učiteljem u dvoranu Posljednje večere, napomenuo je biskup u uvodu homilije.

“Želimo osjetiti atmosferu pažnje i ljubavi i gledati Učitelja dok učenicima govori i bilježi im u srca oporuku da čine drugima ono što je on činio njima. Na veliki četvrtak naše katedrale su mjesto gdje se jedino slavi misa u zajedništvu s biskupom. One su vjerna slika dvorane Posljednje večere. Katedrala je za nas sveto mjesto, mjesto rođenja našega svećeništva. U katedrali možemo kazati: ‘Ovdje smo kod kuće’.

Želimo svi, svatko na svoj način, evocirati živu uspomenu našega ređenja. Ležali smo pred Kristom koji je oltar, umirali smo zajedno s njim da bi nas on rodio na novo poslanje i tako nas prigrlio sebi da postanemo potpuno njegovi. Cenaculum je mjesto koje je ugrijano Božjom ljubavi. Ima svoj vrhunac u posvemašnjoj Božjoj ljubavi. Tamo gdje se on daje u ruke nama slabim ljudima. To je mjesto ljubavi, ali i mjesto slabosti učenika. Učitelj u dvorani Posljednje večere ne skriva svoje osjećaje. Usklikom govori: ‘Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama’. To je vrhunac. Gospodin čezne blagovati s onima koje je pozvao i učinio svojom novom obitelji da budu znak njegove ljubavi u svijetu. A one koje je pozvao, do kraja je ljubio”, poručio je biskup Radoš.

Obraćajući se braći svećenicima, mons. Radoš poručio je kako želimo ponovno osjetiti slatki teret Božje ljubavi. Bog nas je izabrao jer nas je zavolio. Posebno nas je i do kraja ljubio, a rizik je to i izazov, kazao je biskup.

“Kada se ljubi do kraja, odgovor mora biti na isti način – ljubav bez mjere. Petar koji je prisutan na Posljednjoj večeri i uzima riječ boji se ove ljubavi, boji se potpuno predati u ruke Kristove. Draga braćo, želimo si danas kazati da nas je Krist pozvao jer nas je ljubio. Ali nije to sebična ljubav. Krist poziva i ljubi one po kojima želi biti put ljubavi za druge. Njegova ljubav se ne može izmjeriti”, rekao je biskup u katedrali.

Podsjetio je na događaj Posljednje večere kada Isus pere noge apostolima, kazavši kako Krist uzima lik sluge ne bi li nas poučio. Biskup je ponovio kako Gospodin to zaista i jest – sluga.

“Isus svakome govori gdje mu je mjesto. Najprije pere noge učenicima da bi oni mogli činiti to drugima. Pozvani smo prati noge drugima da im budu čiste pred Gospodinom; u sakramentu pomirenja, zatim biti blizu najslabijima čije su noge tako izranjene da ne mogu više hodati. Pranje nogu je znak ljubavi koja nije ljudska, nego koja dolazi od Boga. Slika je to euharistije i posvemašnjeg Božjeg služenja i darivanja. Onaj koji nas je pozvao iz ljubavi ima za nas i jasnu zapovijed: ‘Kao što sam ja vas ljubio, i vi ljubite jedni druge’. Ne, ne misli Gospodin na zatvoreni krug svećenika, nego da ljubimo svakoga čovjeka. Znamo često ljubiti na svoj način, ljubiti i zaljubiti se u sebe i ono što činimo. Isus nam danas govori neka imamo ogledalo koje nam pokazuje kako treba ljubiti; onako kako nas je On ljubio. Zato želimo danas moliti; ‘Gospodine pročisti našu ljubav. Učini nas hrabrima da prihvatimo tvoju ljubav’. Bez Božje ljubavi smo prazni i beskorisni. Ako dajemo samo ono iz svojih bisaga, ništa ne možemo posijati. Samo ako si Ti sjeme stavljeno u naš život, tada možemo proći poljem i sijati”, poručio je u homiliji varaždinski biskup.

Nakon biskupove propovijedi uslijedila je obnova svećeničkih obećanja, te euharistijska služba, a na kraju misnog slavlja biskup Radoš je posvetio ulje koje će se tijekom godine koristiti u sakramentima krštenja, svete potvrde i bolesničkog pomazanja u župama mjesne Crkve. Prije završnog blagoslova biskup je zahvalio i čestitao ovogodišnjim jubilarcima Varaždinske biskupije. 50 godina svećeništva u 2021. godini slave: vlč. Ivan Vugrinčić, preč. Stjepan Vorih, mons. Andrija Kišićek, preč. Ivan Bajs i vlč. Josip Dubovečak; 40 godina slave preč. Stjepan Najman, preč. Alojzije Pakrac, preč. Karlo Koračević i vlč. Vladimir Švenda; a 25 godina preč. Damjan Koren, preč. Branko Švogor, preč. Ljuban Škraba i vlč. Mladen Horvat.