Nakon homilije biskup je oprao noge dvanaestorici bratima katedralne bratovštine. Po završetku pričesti prenio je posvećene hostije na pokrajnji oltar šibenske katedrale, te se zadržao sa vjernicima u meditaciji i molitvi. Slavlje je pjevanjem uveličao Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre. Za orguljama je bio Nikola Lovrić Caparin.

Isus Krist ostavio nam je spomen, ostavio nam je znak, zapravo puno više od tog, a dao nam je sebe da po tajni Kruha i Vina, da po tajni pretvorbe uvijek bude s nama. Naredio nam je da ga tim spomenom iščekujemo dok ponovno ne dođe u svojoj slavi, poručio je u homiliji biskup Rogić.

Naglasio je kako oprati noge bila je zadaća slugu, robova koji to čine svojim gospodarima. To učini On, Gospodin i Učitelj da nauči svoje učenike koliko se međusobno trebaju poštovati, služiti jedni druge, voljeti. U pranju nogu velika je simbolika čitave Isusove žrtve koja će se uskoro dogoditi. To je znak očišćenja, oproštenja i poniznosti na koju smo svi pozvani, kazao je biskup.

Večerašnji spomen pranja nogu i ustanove euharistije: „Ovo činite meni na spomen!“ – neka bude poziv svakome od nas na trajno slavljenje Euharistije, na ljubav i služenje po kojem će  drugi prepoznavati da smo Kristovi i da kroz život idemo njegovom snagom milosti. Otkrijmo stoga večeras izvor našega spasenja. Učvrstimo svoje zavjete i predajmo Bogu sve svoje sumnje i stranputice da nas njegova žrtva očisti i spasi – učini dostojnima Uskrsnog jutra i konačnog susreta s Njim, poručio je biskup Rogić.