U koncelebraciji su sudjelovali predsjednik školskog odbora gimnazije preč. mr. Ivan Lukić i preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa koji je ujedno i duhovnik gimnazije. Tijekom misnog slavlja velik broj učenika i profesora pristupio je sakramentu pomirenja te je na raspolaganju bio vlč. Luka Premelč, sjemenišni duhovnik, a ujedno i duhovnik gimnazije.

Na početku misnoga slavlja biskup Šaško, prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, obratio se, između ostaloga, okupljenima ovim riječima: „U ovome euharistijskom slavlju naše gimnazijske zajednice novu školsku godinu povjeravamo Gospodinu, božanskom Učitelju, sa svim našim nadama i u otvorenosti Božjemu planu slijedeći nadahnuća njegova Duha. Ne postoji ljepši, plemenitiji i plodonosniji školski temelj od zajedništva molitve nastavnika za učenike i učenika za nastavnike. Mi koji osjećamo potrebu povezivanja škole i života, vrijednosti kršćanskog humanizma i novih uvida u odgoju, obrazovanju i znanosti, niti jedno djelo ne možemo započeti bez zaziva Duha Gospodnjeg, izvora milosti i svjetla”.

Osvrnuvši se na Božju riječ uzetu iz Knjige Mudrosti te Matejeva evanđelja (usp. Mudr 7, 7-14. 17-27; Mt 13, 44-52) mons. Šaško je, uz ostalo, naglasio: „Slušali smo Gospodina kako nam govori o mudrosti i o nebeskome kraljevstvu; o dragocjenom blagu, o biserju, o darovima koje se otkriva, za kojima se traga; kojima se raduje i u kojima se susreće punina. To nisu čitanja, to nije riječ koja gubi glas nakon slavlja. U moru drugih, takozvanih ‘praktičnih’ pitanja; kada vam se čini da je sve drugo važnije i da je i Božja riječ samo neki utopijski ures školskome životu, sjetite se mudrosti i bisera. (…) Božja riječ nas uči na što bismo danas trebali mi stariji staviti prvi naglasak i na što uputiti ove naše učenike do čega nam je stalo i danas i tijekom godine. (…) U šalatskome početku, ako zavirite malo ispod površine, naći ćete nešto drukčije, nešto uvijeke novo, zbog čega ćete moći naslutiti odgovore na svoje upite koje i ja osjećam da ih govorite i meni i profesorima. Osjećam negdje ispod vaših pogleda izazovne riječi, kao molbu i kao podsjetnik na srce nastavničkog poziva, otkucaji kojega mogu oslabiti, utopiti se banalnost, u bezdušnost, u napore dužnosti. Osjećam da čežnja današnjih hrvatskih đaka i studenata govori: Pokažite mi da vrijedi biti ovdje dane, tjedne i godine. Molim vas, recite mi da to što učimo i živimo u gimnaziji ima veze sa svakidašnjicom; da će mi pomoći bolje razumjeti, štoviše: zavoljeti ljude i svijet oko nas. Očitujte mi, posebno svojim životima, da trud koji moramo uložiti ide onkraj obveza i da je dio puta koji ispunjava moj život kao što ispunjava vaš. Jer vi ste učili, spremali se, žrtvovali se; sanjali ste da nas učite svojim predmetima. Pokažite mi da je to istina; da ste nositelji nečega vrijednog, privlačnog i neophodnog; nečega što ste vi usvojili kao dragocjenost i što mi želite darovati”, poručio je biskup Šaško.

Završavajući svoju ppropovijed u kojoj je s učenicima zajedno promišljao o različitim temama poput korištenja slobodnog vremena, vrijednosti istine, čudesnosti stvorenoga svijeta, otajstvu čovjeka u traganju u svim kulturama, spajanja vjere i znanosti, ljubavi prema domovini itd., okupljenim profesorima, učenicima, odgajateljima i djelatnicima gimnazije biskup je poručio: „Kad god je teško čuvajmo nadu i molimo jedni za druge, prikazujmo Gospodinu svoje zahvale, strahove i pouzdanja. Ta otajstvena povezanost razlog je zbog kojega đaci ove gimnazije cijeloga života pamte svoje profesore, svoje kolege i kolegice, jer ih unose u ovaj spomen (euharistije) u kojemu se vrijeme stapa u vječnost po Božjemu Duhu koji nam je darovan i koji nam se daje na novim počecima“, zaključio je mons. Šaško.

Sjemeništarci su ministrirali te je misu glazbeno animirao Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić.

Pred kraj misnog slavlja preč. Pavlaković izmolio je prigodnu blagoslovnu molitvu za početak nove školske i vjeronaučne godine koju je za tu prigodu sastavio biskup Šaško, a potom je uslijedila kratka svečanost dodjele priznanja pod nazivom „Srce NKG-a – Anamarija Carević” koje gimnazija dodjeljuje prema nominacijama učenika za svjedočenje življenja različitih vrlina učenicima škole koji donose pozitivne promjene i stvaraju nove vrijednosti, grade odnose povjerenja, stvaraju pozitivnu i prijateljsku atmosferu, daju kreativna rješenja, predano pristupaju radnim zadacima, rado pomažu, pokazuju izvrsnost u svemu što rade i sl. Nagrade za proteklu školsku godinu tako su primili sljedeći učenici: Marta Crljen, Marko Kustura, Roberta Cvitković, Noa Barišić, Klara Šmit i Bogdana Budja.

Po završetku misnoga slavlja, a prije završnoga blagoslova, preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa i duhovnik gimnazije, zahvalio je u ime ravnateljice škole prof. Ljube Duvnjak, biskupu na dolasku i nadahnutoj homiliji, posebno pozdravivši ovogodišnje prvaše. Zaželio je svima sretan početak nove školske i vjeronaučne godine kako bi Gospodin svojom blizinom pratio i blagoslovio učenike, profesore i djelatnike gimnazije, a roditeljima i odgojiteljima udijelio strpljivost i brižnost u služenju mladima koji traže uzore svojih života.

Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti ima svoju dugu povijest i tradiciju u gradu Zagrebu. Osnovana je 1920. godine, a u novu je školsku godinu ušla s upisanih 392 učenika u šesnaest razrednih odjela, od koji su 18 sjemeništarci iz 6 nad/biskupija iz Hrvatske i BiH, a jedan je pak učenik redovnički sjemeništarac za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca. U školi je zaposlen 51 djelatnik.