Liturgijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, a koncelebrirali su prof. dr. fra Ante Crnčević, upravitelj župe vlč. Marko Čolak i dr. Josip Beljan.

Vazmeno bdjenje počinje Službom svjetla kojom se Kristovo svjetlo, uskrsna svijeće unosi u crkvu. No, Župa bl. Ivana Merze nema crkvu i svoja misna slavlja održava na otvorenom.

Biskup Šaško stoga je u homiliji istaknuo: „Među obrednim naputcima za današnje odredbe nalazi se i rečenica koja govori o unošenju vazmene svijeće u crkvu. Kaže se: Zatim svi uđu u crkvu. Kod crkvenih vrata [nositelj svijeće] stane i zapjeva: Svjetlo Kristovo! Čini se da se ta naznaka ovdje ne može ostvariti, a mi ju ipak živimo. Večeras ovdje svjedočimo da je ovo slavlje takvo da je cijeli svijet, cijeli svemir prostor proslave života u Kristovu uskrsnuću. I tamo gdje postoje zidovi crkava, kao da ih nema; otvara se novi prostor koji ponovno živimo u susretu s kozmičkim znakovima: proljeća, punoga mjeseca, prvoga dana u tjednu, a tjedan je biblijska mjerna jedinica vremena. Večerašnje je slavlje slavlje Početka u kojemu je mnoštvo početaka i novosti, o čemu je progovorila i Božja riječ, od Stvaranja do vječnosti“.

Nakon Službe svjetla uslijedila je Služba riječi i Krsna služba u kojoj su okupljeni vjernici obnovili svoja krsna obećanja.

Uvijek, a osobito u Vazmenoj noći nameće se pitanje života i smrti o čemu je biskup govorio u homiliji: „Ne počinje li ozbiljnost našega življenja određenim pitanjima, do onoga zadnjeg, do pitanja o životu i smrti? Uskrs se može zamotati u šarenilo boja, površne čestitke, ali i dalje pita, ne ostavlja ravnodušnim. I dobro je vidjeti gdje ljudi traže odgovore; gdje mi tražimo odgovore. Na sve je drugo lakše odgovoriti, ako znamo odgovor na pitanje zašto živimo i zašto umiremo. I kad god netko nudi neke nove pristupe, svoje istine, dobro je čuti što kaže o životu i o smrti, bez uzmicanja i polovičnosti; bez cinizma i bahatosti. Danas je Kristova Pasha, njegov i naš Vazam, a ta naša riječ: ‘vazam’ dolazi od riječi (grč. phase) koja znači prjelazak. Danas smo dionici Prjelaska iz zemaljskoga u nebesko, iz ljudskoga u božansko. Ljudi u blistavoj odjeći nam govore: Nemojte tražiti život tamo gdje života nema; tako ostajete u tuzi i nejasnoćama. Daruju nam predivno Isusovo ime: Živi. On nije tek jedan među živućima; On je punina življenja“.

Biskup je slikovito objasnio što znači zajednica i Crkva riječima : „Braćo i sestre, ovo bdjenje koje slavimo upućuje nas na predivnu činjenicu da žene traže mrtvo Isusovo tijelo, ali nalaze živo tijelo zajednice vjernika. Vjeru u Krista prihvaćamo osobno, ali ju se ne može živjeti u samoći. Ona vodi u Crkvu; ona se živi u Crkvi. Niti Božju riječ ne možemo razumjeti sami, nego unutar zajednice vjere. Kršćanstvo je ponekad predstavljeno ili ga netko želi živjeti kao ispunjavanje nekih svojih potreba, kao da je Crkva suvišna. Istina je da Bog poziva i dira srca ljudi na bezbroj načina, ali ono što znamo o Isusu, što nam je objavljeno, ono što vjerujemo, živi u Crkvi, u nama kao zajednici. Nitko sâm ne posjeduje tu cjelinu. To zorno vidimo u srcu Evanđelja i u obredima koji nam govore, kojih smo dionici na Uskrs“.

Homiliju je zaključio riječima vjere i ljubavi rekavši: „ Bez vjere dolazimo do groba na kojemu vidimo završetak. Kada nam se čini da je sve izgubljeno, da nema više nade, baš tada u vjeri sve započinje, na drukčiji način. I u nama je ta novost započela našim krštenjem na rukama roditelja i kumova ili u pratnji ljudi koji vjeruju i koji nas vole toliko da zemlja tu ljubav ne može obuhvatiti, do naše pripadnosti vječnosti. I mi smo dio života koji nas nadilazi; pozvani smo u život da bismo činili djela koja neće umrijeti, a to su djela ljubavi. Na Uskrs svjedočimo da ni jedna gesta, riječ, pogled ljubavi neće biti izgubljeni. I mi to naviještamo kao Radosnu vijest; pripovijedamo kao svoje iskustvo, dok gledamo proljetni rast i bujanje, zahvalni Gospodinu za njegovu Riječ koja govori da Uskrsli nije na mjestima umiranja. Bog je pred nas stavio prazninu groba, da otkrijemo puninu srca! Tamo je Kristovo proljeće!“

Nakon završetka liturgije uslijedio je blagoslov hrane. Na kraju slavlja biskup Šaško je vjernicima čestitao Uskrs i udijelio Božji blagoslov.