Uz domaćeg župnika Marija Cimbala koncelebrirali su kanonici požeškoga Stolnog kaptola Ivica Žuljević i Antun Ćorković, svećenici podrijetlom iz Davora Branko Gelemanović i Mladen Štivin te kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi Ivan Popić.

U homiliji biskup je spomenuo kako je minuloga tjedna našu javnost poprilično uznemirila mogućnost da je i u Hrvatsku uvezeno nezdravo goveđe meso iz Poljske. Istaknuo je kako nas i taj događaj podsjeća na to da čovjek nije biće samo od sebe, nego od drugoga, među ostalim i od hrane koju blaguje. Upozorio je kako se u tom smislu danas ozbiljno nastoji oko ekološke, prirodne hrane za zdrav čovjekov život. Povezao je to s naviještenim prvim biblijskim čitanjem iz knjige Proroka Jeremije te kazao kako čovjekovo cjelovito zdravlje ovisi o onome čime hrani svoj duh, po kojem istinski raste, ili je iznutra otrovan te duhovno umire. Izložio je prorokovu snažnu sliku o čovjeku kao prokletom biću kad se uzda samo u čovjeka i njegove male mogućnosti, te o čovjeku kao blagoslovljenom biću koje se uzda u Boga i iz njegovih mogućnosti raste poput drveta zasađena uz vodu tekućicu koja mu ne dopušta da uvene i osuši se. Biskup je protumačio kako Isus u evanđelju na svoj način razvija temu o blagoslovljenom čovjeku koji, siromašan, gladan i žedan te progonjen živi posvemašnju otvorenost za Boga, sve očekuje od njega te ispunjen darom njegove blizine postaje dionikom kraljevstva nebeskoga, za razliku od onih koji su samodostatni i skončavaju u nemoći svoje udaljenosti od Boga.

Na temelju drugog čitanja iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima biskup je kazao kako je „Isusovo uskrsnuće jamstvo našeg uskrsnuća, najvećeg dometa do kojeg čovjek može izrasti snagom Isusove ljubavi jače od smrti, postati dionikom kraljevstva nebeskoga“. Podsjetio je kako su napose mladi u današnjem društvu izloženi opasnosti da budu hranjeni otrovnom duhovnom hranom te umjesto da rastu, oni umiru. Kazao je kako svećenik Tomislav Ivančić nije ostao ravnodušan pred pitanjem vlastitog ljudskog rasta, opredijelio se za Isusa Krista kao najveću šansu svoga života, te se sav predao nastojanju da drugima otkrije tko mogu postati hranjeni Božjom riječju i Isusovim euharistijskim Tijelom, svjedočeći to vlastitim primjerom života. Bio je uvjeren da je novom evangelizacijom moguće mnoge ljude, napose mlade, oduševiti za Krista i njegov put, da s njime rastu do mjere na koju ih je Bog pozvao kad ih je stvorio.

Biskup je izrazio radost što njegovo evangelizacijsko djelo nastavlja nemali broj onih koji su krenuli istim putem, a od kojih je jedna skupina iz Zagreba bila na misi u Davoru. Poželio je da preminuli svećenik Ivančić moli u vječnosti „kako bismo prolazom ovim svijetom rasli snagom Isusova djela ljubavi na križu te u njemu otkrivali svoju konačnu veličinu i smisao“. Kazao je da je i danas najveći izazov: kako u Hrvatskoj rasti kao ljudi, koji na svim razinama – od obiteljske do političke i gospodarske – mogu život učiniti velikim. Pozvao je Davorce da usred nemalih životnih nevolja ne ostanu ravnodušni za svoj duhovni rast u zajedništvu svoje župe, nego da se obnovljenom zauzetošću nastoje hraniti Božjom riječju u svom svakodnevnom životu, hranom po kojoj se raste za život vječni.

Na kraju mise biskup je rekao kako iskreno želi da Hrvatska ne umre u životnim opredjeljenjima svojih ljudi, nego da raste u njima iz Božjih mogućnosti. Pozvao je nazočne da u molitvi pamte sve one koji su uložili sebe „da bi moć Isusova bila živa u nama“. Zahvalio je svima za sudjelovanje u misi kao i za molitveno čuvanje spomena na svećenika Tomislava Ivančića i nastavak djela evangelizacije na način kako ga je on ostvarivao.