Bio je to tradicionalni pohod koji je biskup započeo ostvarivati s osnutkom Požeške biskupije 1997. te ga održao svake godine do danas. Na početku mise riječi dobrodošlice biskupu Škvorčeviću uputila je ravnateljica Mirjana Novak, zahvalivši mu na posjetu i zaželjevši da mu Bog uzvrati svojim blagoslovom za taj čin dobrote, prijateljstva i zajedništva. Kazala je da korisnike ove ustanove njihova starost i nemoć neće spriječiti da i oni budu dionici raznih događanja u svojoj Požeškoj biskupiji te da će sva biskupova nastojanja pratiti svojim ustrajnim molitvama. Biskupu i njegovim suradnicima poželjela je sretan Božić i svako dobro u novoj godini. U svojoj uvodnoj riječi biskup je kazao sudionicima slavlja da je Božić u ovoj ustanovi ono što se zbiva u njihovim srcima, a to je ponajprije Božja blizina, njegovo svjetlo i snaga. Istaknuo je da ovom misom želimo Isusu Kristu posvjedočiti kako je naše srce otvoreno za njega, pozorno i budno u vjeri, da bismo na taj način postali dionici božićnog dinamizma, zajedništva između Boga i čovjeka, neba i zemlje. Pozvao ih je da se za sve što ih priječi da budu u takvom raspoloženju pokaju na božićni način, pjevajući „Kyrie eleison“.

U homiliji biskup je napomenuo da nije nikakva zabuna što je u ovaj božićni dan svećenik navijestio evanđelje o Isusovu uskrsnuću. Kazao je da nam to evanđelje progovara tko je sv. Ivan s obzirom na Isusovo uskrsnuće kao konačni cilj i svrha njegova rođenja. Sveti Ivan nam je protumačio da se Isus nije rodio kako bi nam ispričao nešto o Bogu i o nama, nego da ostvari najveće Božje i ljudsko djelo, a to je djelo ljubavi. Time što je Isus Krist sebe položio za nas do kraja, do u smrt na križu, posvjedočio nam je tko je Bog za nas, da je on ljubav koja pobjeđuje smrt, ustvrdio je biskup. Naglasio je da u Božiću slavimo domišljatu Božju ljubav, koja je naumila očitovati se za nas najprije u betlehemskoj štalici, a onda na križu. Stoga želimo i danas Bogu živomu iskazati zahvalnost što je i do nas stigla radosna vijest o vječnom životu, koji se objavio u utjelovljenju vječne Riječi, u Isusu Kristu, a koju su Isusovi učenici vidjeli svojim očima, čuli svojim ušima i opipali vlastitim rukama, kako nas uvjerava sv. Ivan apostol u naviještenom ulomku iz svoje Prve poslanice, kao i u evanđelju o Isusovu uskrsnuću. Sv. Ivan kao očevidac događaja, prikazuje kako je Marija Magdalena kod praznoga groba vidjela, čula i opipala prisutnost raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista, kojemu je mržnja dodijelila smrt, a Božja ljubav podarila pobjedu nad smrću. Nakon otkrića praznog groba ona je otrčala k Šimunu Petru i „drugom učeniku koga je Isus ljubio“, te je sv. Ivanu koga danas slavimo, dojavila navedenu vijest. To njezino fizičko trčanje bilo je zapravo izraz žurnosti njezina vjerničkog srca, da drugima navijesti Isusovu pobjedu nad smrću, ustvrdio je biskup. Kad su na njezinu riječ apostoli Petar i Ivan došli u vrt gdje je Isus bio pokopan, ušli su u grob, vidjeli da u njemu više nije bilo Isusova tijela, i povjerovali da je Bog, koji je iz ničega stvorio sve, Isusa uskrisio od mrtvih, ustvrdio je biskup. Protumačio je kako apostol Ivan glagolom „vidjeti“, koji više puta koristi u prikazu događaja Isusova uskrsnuća, ne opisuje ono što se može registrirati ljudskim očima, nego budnim srcem, naglasivši da je ono najbudnije kad smo ispunjeni vjerom i ljubavlju za Boga, i kad smo međusobnim povjerenjem blizu jedni drugima. Podsjetio je sudionike slavlja da su Isusovi učenici koje slavimo u povezanosti s Božićem – danas sv. Ivan apostol i evanđelist, jučer sv. Stjepan đakon i prvomučenik, te sutra nevinu dječicu koja su umrla za Isusa Krista – tako ljubili Gospodina da su bili spremni cijelim se bićem staviti u službu njemu i bližnjemu te u konačnici i život svoj položiti za njega. Kazao je da su prave vrijednosti života one za koje smo se spremni žrtvovati i umirati. Za primjer onih koji su tako činili u našoj nedavnoj prošlosti naveo je hrvatske branitelje, koji su položili svoje živote za slobodu naše domovine i dostojanstvo svih koji u njoj žive.

Govoreći o sv. Ivanu koga evanđelje naziva „učenikom kojega je Isusu ljubio“, biskup je ustvrdio da bi iz toga bilo krivo zaključiti da je Gospodin Isus samo njega ljubio. Naime, znamo da je Isus nakon svoga uskrsnuća apostola Petra, koji ga je triput zatajio, triput upitao: „Petre, voliš li me?“ i na taj mu način omogućio da mu ponovno posvjedoči svoju ljubav, koja nikad nije potpuno iščezla iz njegova srca. Kazao je da slično možemo reći i za sv. Mariju Magdalenu, koja je voljela Gospodina Isusa na svoj način, te je biskup upitao sudionike slavlja na koji način oni vole Isusa u kojemu nam je Bog objavio našu sudbinu pobjede nad smrću. Pozvao ih je da se na blagdana učenika kojega je Gospodin Isus osobito ljubio obnove u svom opredjeljenju vjere i poput Petra mu kažu: „Gospodine, ti znaš da te volim, jer si iz ljubavi umro i za mene i jer je moja sudbina u toj tvojoj ljubavi“. Podsjetio ih je da je za razliku od drugih učenika, koji su se nakon Isusova uhićenja i osude na smrt u strahu za vlastiti život razbježali, sv. Ivan zajedno s Isusovom Majkom ostao pod križem do kraja njegove muke i smrti, i na taj način posvjedočio kako i on na osobiti način voli Isusa, te da mu je Raspeti Gospodin svoju Majku Mariju dao za majku a njega proglasio njezinim sinom. Biskup je ustvrdio kako je ta slika pod križem veoma snažna i znakovita. Naime, i mi smo u svetom krštenju i u drugim sakramentima povjereni Isusu Kristu, kojega smo u svoje srce primili vjernošću i ljubavlju njegove Majke Marije. Pozvao je sudionike slavlja da se obnove u svijesti da su i oni u liku sv. Ivana pod križem povjereni Marijinoj ljubavi i majčinskoj brižnosti, i neka budu mirni u srcu, znajući da u njezinim rukama imaju sigurnost i zaštitu, mnogo veću i bolju od one koju nam pružaju ljudske ruke. Zamolio je sv. Ivana, koji je izrastao do Božje pobjede nad smrću, da i svima njima pomogne te i oni rastu na razini božanskog života, njegove ljubavi i pobjede nad smrću. U tim mislima i u tom raspoloženju svima im je poželio sretan Božić, a svečarima je čestitao imendan.

Nakon pričesti sudionici slavlja predvođeni biskupom Škvorčevićem uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Na kraju misnog slavlja biskup je rekao da je „Isus Krist sve nas na križu povjerio svojoj Majci, i da nas je ona u ovoj misi povjerila toj istoj Isusovoj ljubavi s križa, da budemo jaki Božjom moći, osobito u najnemoćnijem trenutku, smrti.“ Poželio je nazočnima da u tom raspoloženju završe staru i započnu novu godinu, naglasivši da će ona biti nova onoliko, koliko će Bog moći svoju novost ostvarivati u njima. Zahvalio je ravnateljici Novak za riječi pozdrava te je njoj i svim djelatnicima ove ustanove zahvalio za požrtvovnost kojom služe nemoćnima. Korisnicima je zahvalio na dobroti i plemenitosti koju dijele jedni s drugima te s djelatnicima ove ustanove, i po kojoj je lijepo u njoj boraviti. Veličkom župniku Draženu Akmačiću zahvalio je za duhovno služenje korisnicima ovog doma. Poželjevši svima da ih na njihovim životnim putevima prati Isusova Majka, na sve njih zazvao je Božji blagoslov.