S njim su koncelebrirali velički župnik Mario Sanić i ravnatelj Caritasa Požeške biskupije Ivan Popić, a asistirao je đakon Tomislav Dokoza. Uime korisnika i djelatnika Doma ravnateljica Mirjana Novak pozdravila je biskupa Škvorčevića. Biskup je pozvao nazočne da se u sabranosti srca na početku Velikog tjedna zaustave pred Isusom Kristom te mu povjere svoje trpljenje i muke, sjedine ih s njegovim trpljenjem, i da njihova molitva za vlastite obitelji, za Crkvu i domovinu bude široka poput Isusovih ruku na križu.

U homiliji biskup je podsjetio kako umjetnici imaju svoj pogled na svijet te nastoje otkrivati njegovu ljepotu, za razliku od novinara koji najčešće opisuju svijet i ljude s njihove negativne strane. Kazao je da prorok Izaija u ulomku prvog čitanja iz prve od četiri pjesme prikazuje Božjim pogledom Slugu Jahvina kao čovjeka Duha, tiha, ponizna, strpljiva, blaga i pravedna. Ustvrdivši da je prorok u liku Sluge Božjega patnika navijestio Isusa Krista, biskup je naglasio „da nas je u njegovoj jednostavnosti, poniznosti i trpljenju Bog zagrlio svojom moćnom ljubavlju“. Pozvao je nazočne da se – gledajući Krista na križu ovoga Velikog tjedna, a osobito na Veliki petak – utvrde u svijesti kako oni nisu slučajna i svojim patnjama prepuštena stvorenja, nego voljena bića kojima je Bog kroz muku i smrt svoga Sina na križu posvjedočio koliko ih ljubi, te je poželio da se u njihovoj jednostavnosti i skromnosti očituje njegova snaga.

Govoreći o evanđeoskom ulomku, gdje apostol Ivan prikazuje večeru, koju je Lazar sa svojim sestrama Martom i Marijom priredio Isusu šest dana prije smrti, biskup je upozorio na izdajnički odnos koji je u tom trenutku imao Juda prema Isusu za razliku od Marte koja mu je nastojala ugoditi večerom, a Marija iskazati poštovanje pomazanjem njegovih nogu nardovom miomirisnom pomašću. Dodao je kako je Juda bio pomračen pohlepom za novcem te je svoj odnos prema Isusu uspostavljao s tog polazišta, kritizirajući Mariju što je dragocjenom pomašću Isusu pomazala noge, prijetvorno joj predbacujući rasipnost na račun siromaha. Juda je bio nesposoban u lijepoj i plemenitoj Marijinoj gesti prepoznati čin poštovanja Isusovom tijelu, koje će nakon žrtve na križu biti položeno u grobu, i svu je nadu svoga srca u kojem se nastanio mrak, položio u materijalno dobro što će ga steći izdajom Isusa. Međutim, naglasio je biskup, Isus će nas upravo Judinom izdajom i osudom na smrt izvući iz pakla, da ne budemo vječni osuđenici na smrt, nego da s njime postanemo pobjednici. Potaknuo je nazočne da po uzoru na Lazara i njegove sestre Martu i Mariju, kao i na one dobre ljude koji su došli iskazati Isusu poštovanje i zahvalnost zbog Lazarova uskrisenja, u svom srcu trajno njeguju pravo raspoloženje prema Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću. Poželio je da Isusova Majka, koja je pratila svoga Sina na njegovu križnom putu, i njih prati u njihovim životnim poteškoćama i nevoljama.

Na kraju misnog slavlja biskup je podsjetio nazoče da su po krštenju postali članovi Crkve, mističnog tijela Kristova, da u njihovim ranama i trpljenju pati sam Krist te je poželio da im to donese utjehu i ohrabrenje. Zahvalio je svima onima koji im nastoje biti dobri: ravnateljici i njezinim suradnicima koji im služe, kao i župniku. Podijelio im je sličice s likom sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije, i bl. Alojzija Stepinca, njezinog drugog zaštitnika i potaknuo na molitvu, napose za biskupa i svećenike. Pohvalio je one među njima koji su tijekom mise u svojim rukama držali maslinove grančice, znak njihove vjernosti Isusu Kristu.