S vodstvom ove ustanove najprije se uputio k spomeniku nedužno zatočenim ženama u požeškom zatvoru u vrijeme komunističke vladavine među kojima je bila i službenica Božja Marica Stanković te se ondje pomolio, upalio lampione i položio cvijeće na spomen onima, kako je kazao u prigodnoj riječi, koje su bile progonjene, ponižavane i zatvarane zato što su bile vjerne Bogu i svome rodu. Potom je u velikoj kaznioničkoj dvorani u zajedništvu sa Slavkom Starčevićem, zatvorskim dušobrižnikom, i Ivanom Popićem, ravnateljem Caritasa Požeške biskupije, predvodio euharistijsko slavlje za osobe i djelatnike koji se nalaze u toj ustanovi. U pozdravu biskup je rekao „da nas korizmeno vrijeme potiče otvoriti sve registre našeg srca Bogu, kako bi u nama mogla svom snagom odjeknuti životna glazba Isusove pobjede nad smrću“. Potaknuo je sudionike slavlja da se odreknu onoga što je u njima mračno i nemoćno te naprave korak naprijed u opredjeljenju za ono što je vrijedno, časno, pošteno i dobro.

U homiliji biskup je protumačio značenje mjedene zmije o kojoj govori naviješteno prvo čitanje iz Knjige Brojeva, a koju je Mojsije po Božjem nalogu podigao na stup, da svaki koji je pogleda s vjerom u Boga ozdravi od smrtonosnog zmijskog ujeda. Kazao je da je ona pralik Isusa Krista uzdignutog na križ, da svaki koji ga s vjerom pogleda i životom prihvati ozdravi od ranjenosti grijehom, zlom i smrću. Istaknuo je kako Isus u evanđelju svoje raspeće na križu naziva uzdignućem, te je pozvao zatvorenike i zatvorenice da se ne daju zavesti te povjeruju kako se njihovo životno uzdignuće može ostvariti sebičnim, lagodnim i laganim putem, nego da se po Isusovu primjeru i uz njegovu pomoć opredijele žrtvovati iz ljubavi za druge i na taj način budu uzdignuti na razinu njegove pobjede nad zlom i smrću. Potaknuo ih je da ne ostanu zarobljenici vlastite sebičnosti, nego kroz iskrenu ispovijed iziđu u Božje svjetlo i istinsku slobodu. Još ih je pozvao na svakodnevnu molitvu koja oslobađa od vlastitih nemoći i uzdiže u Božji svijet.

Na kraju slavlja jedna je zatvorenica uime svih nazočnih zahvalila biskupu što ih svojim pohodima tješi, ohrabruje i potiče da se u svojoj grešnosti ne prestanu truditi oko obraćenja, zaželjela mu je sretan Uskrs i predala ručni rad koji su izradile zatvorenice. Biskup je zahvalio na čestitki i daru, te je još podsjetio sudionike slavlja kako su izloženi djelovanju zla i mraka te zahvaćeni njime postaju njegovom žrtvom, ali da se vlastitim opredjeljenjem mogu okrenuti Bogu i biti zahvaćeni snagom Isusove ljubavi koja oslobađa, postati dionici svjetla i mira, zaželjevši im obilje radosti takva Uskrsa.