Koncelebrirali su zatvorski dušobrižnik Ivica Bošnjak i tajnik Matej Siluković. U uvodnoj riječi biskup Škvorčević pozdravio je prisutne na čelu s upraviteljem Kaznionice Zvonimirom Leopoldovićem te je kazao kako ih Požeška biskupija nije zaboravila niti u vrijeme kad nije bilo moguće susretati se s njima, i da ih svakodnevno uključuje u molitvu. Dodao je da taj susret ima nemalo duhovno značenje jer im pomaže da otvore Bogu svoja srca i savjesti kako bi on u njima ostvarivao svoje djelo.

Na početku homilije biskup je zatvorenike podsjetio da se po Božjoj prisutnosti  u njihovim srcima ostvaruje najbolje stanje postojanja. Istaknuo je važnost slušanja Božje riječi i primanju svete pričesti, po kojima postajemo dionici Božjeg nauma o nama.  Kazao je kako prvo čitanje iz Knjige postanka najavljuje, a evanđelje rodoslovljem predstavlja Isusa kao potomka iz plemena Judina i Davidova po Josipu, Marijinu zaručniku od koje se on rodio. Podsjetio je kako je Bog na svoj način slagao povijesni mozaik ljudi po kojima je ostvarivao svoje djelo spasenja, čiji je vrhunac u Isusu Kristu, te je on svojom mukom, smrću i uskrsnućem najsnažnija odnosna točka u kojoj sva stvorena stvarnost ima svoje uporište. Biskup je upozorio na razliku između očekivanja, za čija ostvarenja nemamo jamstva, i iščekivanja utemeljenih u realnim mogućnostima. Naglasio je da Stari zavjet nije vrijeme tek nekih maglovitih očekivanja, nego iščekivanja Mesije, utemeljenih na Božjem djelovanju. Dodao je kako se nalazimo u došašću, vremenu priprave za Božić, u kojem nas Crkva po svetim slavljima uključuje u iščekivanja koja nadilaze očekivanja, jer su utemeljena u Isusovoj ljubavi na križu kojom je pobijedio smrt i u realnoj nadi da će to djelo Bog ostvariti i na nama. Biskup je pozvao sudionike slavlja da se ovog Božića ispitaju jesu li se svrstali među one koji se bave tek nekim vlastitim očekivanjima, ili su se vjerom pridružili onima koji su svoj život utemeljili u Isusa Krista te žive u njegovim realnim nadama, iščekujući da postanu u punini dionici njegove pobjede nad smrću.

Na kraju euharistijskog slavlja jedna zatvorenica predala je biskupu Antunu na dar ručni rad koji su izradile zatvorenice i zahvalila mu na dolasku u njihovu ustanovu kako bi im posvjedočio svoju blizinu. Biskup je zahvalio djelatnicima za sve što čine prema zatvorenicima, a zatvorenike potaknuo da djelatnicima iskazuju poštovanje za trud oko njihova dostojnog boravka u ovoj ustanovi. Poželio im je da njihova srca i ovog Božića budu ispunjena Božjom blizinom, svjetlom i snagom. Svoju zahvalu biskup je uputio i novom dušobrižniku Ivici Bošnjaku te pjevačima iz kuzmičke Župe, koji su u ovo slavlje unijeli raspoloženje adventske radosti.