S njima su koncelebrirali Željko Volarić, policijski dušobrižnik; Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi; Želimir Žuljević, rektor crkve Sv. Lovre; Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi, i Robert Kupčak, voditelj Pastoralnog centra Požeške biskupije.

Pozdravljajući okupljene policajce na čelu s načelnikom Željkom Grgićem i druge sudionike slavlja, osobito roditelje i rodbinu poginulih i preminulih policajaca, biskup je izrazio radost što ih ovom misom u čast njihova zaštitnika sv. Mihaela Arkanđela može staviti u Božje dimenzije kojima pripadaju po krštenju.

Podsjetivši ih da su krštenjem ušli u zajedništvo onoga što je Isus Krist na križu za nas ostvario svojom moćnom ljubavlju, rekao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu za sve što im je darovao u obiteljskom životu i u policijskom djelovanju, ali da želi zahvaliti i svima njima za sve dobro koje čine za mir i red, poštivanje zakona i dostojanstvo čovjeka. Pozvao ih je da se budnog srca pred Bogom spomenu svih naših poginulih i preminulih policajaca, kao i svih drugih hrvatskih branitelja.

U homiliji biskup je sudionicima slavlja poručio da im naviještena Božja riječ donosi mjerila po kojima najbolje mogu prosuditi kako je svaki pojedini od njih i kako su svi zajedno u ovom trenutku u Hrvatskoj. Rekao je da prorok Hagaj, jedan od dvanaestorice tzv. malih proroka, u ulomku prvog čitanja prigovara svojim sunarodnjacima, povratnicima iz babilonskog sužanjstva, koji – nakon što su najprije obnovili svoje razorene domove – i dalje smatraju kako još nije došlo vrijeme da se ponovno izgradi razoreni Božji hram u Jeruzalemu. Prorok im najprije tumači da su zbog svoje neosjetljivosti za Božji hram ogrezli u individualizam i vlastitu sebičnost zbog koje nisu sretni: «Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarađuje plaću, a stavlja je u prodrt tobolac». Drugim riječima, nastavio je biskup, prorok im je poručio da im uzalud pun želudac i novčanik, kad im je prazno srce, i da im je uzalud toplina tijela, kad im je srce hladno. Na temelju prorokova poziva svojim sunarodnjacima da «razmotre svoje putove«, to jest da u svojim srcima i savjestima prestanu biti gluhi i neosjetljivi za Boga, već da radosno prionu obnovi njegova razorenog hrama u Jeruzalemu i Bogu dadnu središnje mjesto u svom životu, biskup je poručio okupljenim policajcima da će, ako on bude odsutan iz njihova života, postati hladni i ravnodušni jedni prema drugima. Budući da za životom više gladujemo i žeđamo srcem negoli želucem, ništa drugo i nitko drugi, nego samo Bog može utažiti tu našu glad, ustvrdio je biskup. Poručio im je i kako je za njihovo djelovanje važno da imaju određene fizičke vještine, ali da je za njihov život u cjelini još važnije da posjeduju duhovne vještine srca i savjesti, kako bi, živeći po moralnim zasadama kojima ih je Bog obdario kad ih je stvorio, bili sretni i blagoslovljeni. Još im je poručio da budu prvi u davanju osobnog primjera poštivanja javnog reda i mira, kao i obdržavanja zakona, ne samo ljudskog nego i Božjeg. Pritom ih je podsjetio da mir nije ponajprije neko stanje oko njih, nego u njima, te je ustvrdio da neće moći istinski uživati u blagodatima mira u Hrvatskoj, ako u svojim srcima budu nemirni, ne znajući zapravo što hoće, i u konačnosti ogorčeni što ne uspijevaju ostvariti ono što žele. Pozvao ih je da izvršavajući velikom spremnošću i profesionalnošću zapovijedi svojih nadređenih, ne propuste izvršavati one najvažnije, Božje zapovijedi. Pritom je naglasio da po savjesti nisu dužni ispunjavati one ljudske odredbe koje bi bile u suprotnosti s deset Božjih zapovijedi, te je izrazio uvjerenje da se nigdje u Hrvatskoj policajcima ne izdaju nalozi koji bi bile protiv Boga i protiv čovjeka.

Biskup se osvrnuo na naviješteni ulomak u kojem evanđelist Luka pripovijeda kako su glasine o Isusovu javnom djelovanju doprle do kralja Heroda i ostavile ga u nedoumici s obzirom na Isusovu osobu, jer su neki smatrali da je Isus zapravo Ivan Krstitelj koji je uskrsnuo od mrtvih, a kojemu je Herod prethodno dao odrubiti glavu. Podsjetio je kako je vlastodržac Herod dobio ne samo priliku osobno upoznati Isusa, kad su mu ga tijekom suđenja vojnici doveli od Pilata, nego ga i osloboditi od lažne optužbe, ali da je to propustio učiniti, i na taj način posvjedočio da mu je srce potpuno otvrdnulo za ono što je Božje i istinski ljudsko. Ustvrdio je kako, nažalost, u Hrvatskoj i drugdje ima ljudi u politici i na drugim područjima osobnog i javnog života, koji nemaju nikakvog osjećaja za nešto više i drugačije osim za materijalne probitke. Potrebno je naše hrvatske obzore snažnije rastvoriti za Božji svijet, moleći da nitko od onih koji su u Hrvatskoj na vlasti ne svedu sebe i nas na sitnu mjeru ovozemaljskih stvarnosti, da nas nekim svojim ideologijama ne zarobe i prikuju za zemlju, nego da budemo ljudi nutarnje slobode u kojoj se njeguje osjetljivost za dimenzije onostranosti i za Božje stvarnosti, naglasio je biskup. Spomenuo je policajcima kako je njihov zaštitnik sv. Mihael Arkanđeo, u Božje ime zapodjenuo bitku protiv Zloga i drugih palih anđela, koji su pomračili u svom duhovnom biću kad su se pobunili protiv Boga, i u toj bitci izvojevao pobjedu. Zamolio je Boga da po zagovoru sv. Mihaela pomogne policajcima da nikad ne smalakšu u borbi protiv zla, i da u njihova srca i savjesti uđe moć Isusove ljubavi s križa koja pobjeđuje zlo i smrt.

Završavajući misno slavlje, biskup je policajkama i policajcima te svim djelatnicima županijske Policijske uprave poželio radostan blagdan njihova nebeskog zaštitnika sv. Mihaela Arkanđela i Dan policije. Zamolio je Gospodina da svojom blizinom, svjetlošću i snagom prati svakoga pojedinog od njih, i udjeli im budnost duha i srca kojom će i u najtežim situacijama, živjeti iz svijesti da ih je Bog u krštenju zagrlio ljubavlju svog Sina Isusa Krista koja pobjeđuje. Dušobrižniku Željku Volariću zahvalio je što im pomaže njegovati duhovnu dimenziju, te je na vodstvo i djelatnike Policijske uprave Požeško-slavonske zazvao Božji blagoslov.