Suslavili su svećenici Velikogoričko-odranskog dekanata na čelu s dekanom vlč. Norbertom Koprivcem. Na početku slavlja, biskupa je pozdravio župnik vlč. Ivan Torbar, podsjetivši kako je prigodom osnutka Požeške biskupije bio župnik u Župi Sladojevci nedaleko Virovitice te mu je ostala „u dragom sjećanju suradnja s biskupom Antunom“, zahvalivši mu za „povezanost koju je očitovao i svojim odazivom na predvođenje ovog svetog slavlja“.

U uvodnoj riječi, biskup Škvorčević čestitao je nazočnim svećenicima, đakonima i vjernicima Božić i novu godinu te svetkovinu zaštitnika Župe. Istaknuo je kako „nas ovo sveto slavlje na svoj način povezuje s otajstvom Božje objave svim narodima, koje predstavljaju mudraci s Istoka, te da nam je nastojati poput njih imati pozorno srce koje otkriva njegovu prisutnost u zvijezdama i drugim njegovim stvorenjima, napose u osobi Isusa Krista, pobjednika nad smrću, kojem nam valja povjeriti svoje živote kao jedinom smislu našeg postojanja“.

Osvrnuvši se na ulaznu pjesmu koja kazuje da su mudraci novorođenom Kralju prinijeli tri dara, biskup je rekao kako „nebeski zaštitnici ove župe prinose na dar Isusu Kristu sve župljane, da ih on u ovoj svetoj misi ispuni svojom ljubavlju pobjednicom na križu i prikaže Ocu, te se na taj način danas u Lomnici ostvari velika otajstvena razmjena darova“.

U homiliji je biskup upozorio kako „nas naviještena čitanja snažno podsjećaju da nam je život svojevrsno putovanje, da smo nekamo krenuli i da je pitanje kamo ćemo i s kime stići. Spomenuo je kako prorok Izaija u prvom čitanju promatra povratak svoga naroda iz babilonskog sužanjstva kao povorku svjetla koja iz tame stiže u slavu Jeruzalema gdje se okupljaju narodi sa svih strana svijeta. Sv. Matej u evanđelju prikazuje mudrace s Istoka u potrazi za novorođenim Kraljem, pronalazeći u njem smisao svoga životnog hoda.“

Biskup je upitao sudionike slavlja u koju su se oni povorku svrstali i jesu li stigli do željenog životnog cilja? Podsjetio je kako su se mnogi Hrvati naselili iz drugih krajeva u Zagreb i okolicu, a drugi otišli u daleki svijet za potragom za boljim životom, te se postavlja pitanje jesu li stigli onamo gdje će otkriti punu istinu o sebi, ostvarenje čežnji koje jedan pisac naziva „nemirima od iskona“, pronaći smisao svoga postojanja? Propovjednik je istaknuo kako se „suvremena svrstavanja najvećim dijelom zbivaju s obzirom na naše gospodarsko stanje, koje ni u najboljem slučaju ne može zadovoljiti ono o čemu nam srce govori i kamo nas žele povesti čežnje upisane u dubinu našega bića kao Božja prisutnost u nama“.

Kazao je kako „postoje razlozi srca da svoju pozornost usmjerimo na sv. Pavla koji u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Efežanima tumači kako postoji Božja ekonomija, ekonomija njegove ljubavi ostvarene u predanju Isusa Krista za nas na križu, i kako ispunjeni njegovom milosnom snagom postajemo bića ostvarena u punini nauma koji Bog ima o nama“. Propovjednik je kazao kako je „hrvatski čovjek tijekom svojih četrnaest stoljeća očitovao veliku osjetljivost za spomenutu Božju ekonomiju i da je to duhovna baština koje se u ime osobnog i narodnog dobra ne smijemo odreći, nego je oživjeti u okolnostima suvremenog društva“.

Naglasio je važnost služenja Katoličke Crkve Božjoj ekonomiji milosti koja krštenjem uključuje u zajedništvo kojem je na čelu Isus Krist i koje putuje prema cilju u vječnosti. „Stoga i danas poput mudraca želimo u ovom slavlju Isusa Krista prepoznati kao svoju zvijezdu vodilju, pasti na koljena pred njim i živom mu vjerom povjeriti vlastite živote“, kazao je biskup te dodao kako „putničko zajedništvo ima svoje središte u euharistijskom slavlju, napose nedjeljnom, gdje nas Isus Krist po svetoj pričesti ispunja darom svoje pobjedničke ljubavi nad smrću, jedino moćne uvesti nas u puninu postojanja na koju smo pozvani i za kojom čeznemo“.

Predslavitelj je potaknuo sudionike slavlja da se ispitaju „koliko vremena i snaga ulažu u pojedine sustave ekonomije ostvarivane iz ljudskih mogućnosti, a koliko ozbiljno računaju i surađuju s Bogom na njegovoj ekonomiji, na ostvarenjima onoga što dolazi iz njegovih mogućnosti“. Kazao je kako se „nalazimo u jubilejskoj godini kada bi svatko od nas trebao poput mudraca s istoka biti žarkiji bogotražitelj, zauzetiji nego li su voditelji ekonomija koje omogućuju naš zemaljski napredak“ te podsjetio kako je „veliki talijanski pisac Dante Alighieri prigodom prve jubiljeske godine proglašene 1300. promatrao hodočasnike u bazilici sv. Petra u Rimu dok se izlagala relikvija Veronikina rupca, i prepoznao hrvatske hodočasnike kao primjer tragatelje za Božjim licem“ citirajući tekst „Božanstvene komedije“:

„Poput onoga koji možda iz Hrvatske

Dođe da vidi našu Veroniku,

Pa svojom vjekovječnom čežnjom nezasićen

Kaže u misli, dok se pokazuje (rubac),

‘O Gospode, moj, Isuse Kriste, pravi Bože.

Tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje?!’“

Biskup Škvorčević poželio je da Hrvati u vlastitoj domovini i po svijetu tijekom jubilejske godine posvjedoče svoju „povijesnu bogotražiteljsku čežnju većom zauzetošću oko vjernosti Božjoj ekonomiji, i da ih ne postanu žrtve ljudske ekonomije u njezinim ograničenostima“.

Na svršetku slavlja, župnik Torbar uputio je riječi zahvale svima nazočnima, napose biskupu. Prije završnog blagoslova biskup je spomenuo kako je vlč. Torbar bio osam godina župnik u spomenutoj Župi Sladojevci od kojih je godinu dana proveo u Požeškoj biskupiji nakon njezina osnutka, zahvalivši mu na dobru koje je ugradio u tamošnje vjernike svojim služenjem.

Podsjetivši na svoje mladomisničko poslanje u susjednoj župi i na tadašnje posjete lomničkoj župi, kazao je vjernicima da će ih „obnovljenom povezanošću nositi u svom molitvenom srcu“, zamolivši da i oni to učine s obzirom na njega.