Na početku je riječ pozdrava biskupu Škvorčeviću uputio župnik Ivan Nikolić, a dvoje mladih, Marin Mulac i Marta Matošić uručili su mu prigodni poklon i cvijeće. Uvodeći u misno slavlje biskup je zahvalio župniku na riječima dobrodošlice, a mladima na poklonu te izrazio radost što nakon dvije i pol godine od blagoslova crkve ponovno može biti u Tisovcu i na spomendan njezina zaštitnika predvoditi misu. Pozvao je okupljene vjernike neka sv. Blaža zamole „da nas zagovara kod Boga, kako bi i nama krhkim i prolaznim bićima kao i njemu darovao snagu svoga Duha.“

U homiliji biskup je upitao nazočne je li im zima, kazavši kako postoje ljudski načini da se čovjek zagrije, ali da Božja riječ to može najbolje učiniti. „Ona, doduše, može doći samo do čovjekova uha te se u tom slučaju s njime ništa ne dogodi, ali može ući dublje u njegovo srce te ga prosvijetliti i pokrenuti na život zajedništva s Bogom. To je ona učinila sa sv. Blažom. On je slušao istu Božju riječ koju smo danas na njegov blagdan navijestili, ona ga je pokrenula da živi po Isusovu modelu, uvjereno i dosljedno, čemu se protivio rimski car i društvo u drugoj polovici 3. i početkom 4. stoljeća te su kršćani bili progonjeni“, pojasnio je.

Biskup je obrazložio izvanrednu vrijednost i snagu Blaževa opredjeljenja za Isusa Krista u društvu koje se moralno potrošilo i civilizacijski propadalo te je kao biskup Sebaste u Armeniji radije prihvatio biti progonjen, mučen i ubijen 316. godine u vrijeme cara Licinija. „On nije smrću nestao nego je u njoj bio s Isusom Kristom pobjednik, ostao moćan njegovom snagom te je došao i do Tisovca u našoj domovini da bi nam svijetlio svojim primjerom i pomagao zagovorom“, rekao je mons. Škvorčević.

Spomenuo je „da ga štujemo kao zaštitnika zdravlja, napose grla, jer je po starim zapisima Blaž dok su ga vodili u krvavu smrt, izliječio nekoga dječaka kojemu je riblja kost zapela u grlu i prijetila gušenjem.“ „Znamo da čovjek može biti zdrava grla, a bolesna jezika, duše, pameti, srca“, kazao je biskup. „Znao je to i sv. Blaž te je liječeći fizičke bolesti upućivao na Isusa i cjelovito ozdravljenje naše naravi ranjene zlom, koje samo on može ostvariti. Dionikom toga Isusova djela postaje se vjerom i vjernošću koja je povezana s trpljenjem kao sastavnim dijelom ljubavi, Božje logike i puta spasenja, kojem se svijet protivi sve do progona onih koji ga prihvaćaju“, pojasnio je. Biskup je ustvrdio kako se to događalo i u starom svijetu, o čemu na svoj način izvješćuje prvo čitanje iz Knjige mudrosti, predstavljajući one Židove koji se u poganskom svijetu nisu priklonili bezbožnim običajima nego su ostali vjerni otačkim vrijednostima savezništva s Bogom te nerijetko bili progonjeni i ubijani.

Biskup je upozorio kako sveti pisac u spomenutom čitanju podsjeća da postoje bezbožničke oči koje ne vide dobro te im se činilo da progonjeni Židovi umiru, da su kažnjeni, a oni su samo kušani koliko su uistinu vjerni Bogu i koliko s njime računaju te su u miru. Bog nas kuša, kazao je biskup, jer nas voli. Spomenuo je kako se pogledom vjere najtočnije vidi jer se život promatra Božjim očima te se i u najtežim stanjima našeg postojanja prepoznaje na djelu njegovu ljubav. Istaknuo je kako zapravo bezbožnim očima promatraju stanje u Hrvatskoj oni, koji ne vide ništa drugo osim zla i negativnosti, proglašavajući kako u Hrvatskoj nitko i ništa ne valja i ništa se ne može učiniti. To je govor ljudske nemoći, zaključio je biskup, spomenuvši da onaj koji je u mraku srca ne može vidjeti dobro. Kazao je kako nam s obzirom na našu konačnu sudbinu ne može pomoći ni jedan gospodarski, politički ili drugi sustav, nego samo Božji koji je progovorio u Isusu Kristu. A taj sustav na svoj način prikazuje sv. Pavao u naviještenom ulomku iz Poslanice Rimljanima kad tvrdi „da smo opravdani vjerom u miru s Bogom po Isusu Kristu te se dičimo i nevoljama koje rađaju postojanošću, postojanost prokušanošću a prokušanost nadom koja ne postiđuje jer je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom kojeg smo primili.“ Ta prokušanost dobila je u Isusu Kristu pravi ishod: pobjedu nad smrću.

Biskup je potaknuo nazočne da prihvate same sebe sa svim svojim dobrim i slabim stranama, sjedine se s Isusom Kristom te u njemu pronađu snagu i smisao u svojim životnim nevoljama. Kazao je „da nam valja poslušati Isusov poziv na obraćenje u današnjem evanđelju, a to znači razmišljati po Božju, ostaviti svoj krivi put i krenuti njegovim putem. Poput Šimuna i brata mu Andrije, Jakova i brata mu Ivana iz današnjeg evanđelja, koji su sve ostavili i pošli za Isusom, i Blaž je krenuo tim putem, ostavio sve ljudske sigurnosti, povjerio se posvema Isusu Kristu i u potpunoj vjernosti njemu ostvario puninu smisla svoga postojanja i osvojio vječnost.“ Biskup je pozvao sudionike slavlja neka se ugledaju u sv. Blaža, mole njegov zagovor da i oni umiju ostaviti sve ljudske poglede na život i modele ponašanja, shvate najdublje dimenzije postojanja koje se ostvaruju posvemašnjom opredijeljenošću za Isusa Krista te idu ovim svijetom njegovim putem.

Na kraju mise biskup je kazao nazočnima kako i u ovoj prilici želi zahvaliti svima koji su duhovno i materijalno doprinijeli da se izgradi njihova lijepa crkva u Tisovcu, a još više što se redovito okupljaju u njoj na misama i pobožnostima. Posebnu zahvalu uputio je Slavku Mulcu, koji se osobito zalagao za izgradnju spomenute crkve, a preminuo prije njezina dovršenja i blagoslova. Uslijedio je blagoslov jela, uobičajen u Tisovcu te blaževski blagoslov grla. Mladi su svojim pjevanjem i sviranjem popratili slavlje i dali mu posebnu snagu.