Biskup Škvorčević u predvečerje Male Gospe predvodio slavlje na „Gospinom polju“
U predvečerje blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe, 7. rujna vjernici iz posavskog dijela Požeške biskupije hodočastili su u marijansko sveto mjesto iz predosmanlijskog vremena na „Gospino polje“ kod Bilog Briga u župi Vrbova. Misno slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.
U pozdravu svećenicima, redovnicama, bogoslovima i brojnim hodočasnicima biskup Škvorčević je izrazio radost što je ponovno s njima na „Gospinom polju“ u predvečerje blagdana Marijina rođenja. Kazao je kako ih sve sabire u sveto misno otajstvo, koje slavimo s Marijom Isusovom majkom, koja je, kako svjedoči i ovo sveto mjesto, tijekom povijesti našega hrvatskog naroda hodila s nama u mnogim našim nevoljama i bila s nama pod našim hrvatskim križevima. Jedan od križeva koji nas trenutno pritišće jest koronavirus. Ali dokle god je Bog s nama i Marija svojim zagovorom i majčinskom ljubavlju bdije nad nama, mi nismo beznadni ljudi, nego osobe koje žive od povjerenja u Boga i od oslonjenosti na njega, ustvrdio je biskup. Pozvao je vjernike da večeras Marijinim primjerom i pomoću obnove svoje pouzdanje u Boga i zamole ga da bude s njima u ovom trenutku njihova života.
U homiliji biskup je kazao kako vijesti o broju novooboljelih od koronavirus i druge novosti koje svakodnevno slušamo zapravo ne donose nešto istinski nova, i čini nam se kako u našem svijetu zapravo i nema nekih pravih inicijativa, već se stalno vrtimo u krugu manje više istih pitanja i problema. Međutim, postoji istinski nova vijest, ustvrdio je biskup, obznanjena i danas u naviještenoj Božjoj riječi.
U ulomku drugog čitanja iz Pavlove Poslanice Rimljanima čuli smo da se u svima onima koji Boga ljube ostvaruje najveća Božja novost: „suobličenost slici Sina njegova“, prvorođenca među mnogom braćom. Krštenjem smo u njemu postali Božji sinovi i kćeri, prostor u kojem on odjelotvoruje svoju najveću inicijativu: naše spasenje. Postoji svijet Božjeg djelovanja i danas u Hrvatskoj. Pitanje je koliko nas poput Marije ima osjetljivih za to Božje djelo, upitao je biskup. Nastavio je: Marija je bila jednostavna i skromna nazaretska djevojka, u kojoj je odjekivalo sve što je Božje, ona je to Božje razumjela i s Božjim djelom željela surađivati. Sv. Pavao tvrdi u spomenutom čitanju da s obzirom na nas ljude postoji Božje predodređenje, koje napose vrijedi za Mariju. No, ono nije prisila, jer Bog uvijek poštuje našu slobodu, ustvrdio je biskup, nego je svjedočenje prvenstva Božje inicijative koja želi pokrenuti našu slobodu da surađuje na njegovu projektu ljudskog spasenja. Potkrijepio je to evanđeoskim ulomkom u kojem Matej u Isusovu rodoslovlju nabraja mnoge starozavjetne osobe, po kojima je Bog, poštujući njihovu slobodu, pripravljao Isusov dolazak, usred onih koji mu nisu bili vjerni. Kazao je kako Marija zatvara taj krug, jer je u njoj Bog snagom Duha Svetoga ostvario svoje najveće djelo: utjelovljenje svoga Sina Isusa Krista, u čijoj je pobjedi nad zlom i smrću naša najveća konačna sudbina. Marija nam poručuje kako je djelo koje je Bog za nas ostvario u Sinu njezinu Isusu Kristu, najveća, najvažnija i najsudbonosnija novost u Hrvatskoj. Stoga nas ona neprestano potiče da ne ostanemo ravnodušni pred tim Božjim djelom, već da živom vjerom, nadom i ljubavlju surađujemo na njem po njezinu primjeru.
Biskup je kazao hodočasnicima kako je usred ugroze koronavirusom naša važna kršćanska zadaća pitati se što je volja Božja u ovim okolnostima. U ovom trenutku našeg postojanja, zacijelo je i koronavirus Božji govor i poziv da se ispitamo jesmo li čvrsto na tlu svog postojanja, vjerom ukorijenjeni u Boga, ili smo ispunjeni strahom. Postoji opasnost da koronavirus oslabi naše sudjelovanje u djelu Božjeg spasenja, ustvrdio je biskup. Potaknuo je hodočasnike da poštujući sve mjere opreza ne zapuste Boga i svoj vjerski život, napose sudjelovanje na svetoj misi i drugim sakramentalnim slavljima, da posvjedoče kako im je Bog to potrebniji što je opasnost veća. Izrazio je uvjerenje da su i na ovo hodočašće došli upravo iz želje da nutarnja duhovna snaga u njima pobijedi svaki njihov strah u uvjerenju da je Bog s njima i onda kad moraju proći i dolinom smrti, kako veli psalmist. Pozvao ih je da poput Marije, čije je srce bilo sabrano i pozorno u osluškivanju Božje riječi, i oni u Hrvatskoj budu pozorni za Božju riječ, ne dopuštajući nikomu i ničemu da im oduzme ili otupi sluh srca za razumijevanja Božjeg govora te nastoje u svom osobnom i zajedničkom životu biti suobličeni Isusu Kristu i svrstani među prvine uskrsnuća. Zahvalio je Gospi što nas ne napušta ni u ovom trenutku našeg osobnog i zajedničkog života, i što nas svojom prisutnošću i na ovom hodočasničkom mjestu ohrabruje da sjedinjeni s Isusom Kristom budemo oslobođeni svakog straha te postanemo s njime pobjednici.
Nakon popričesne molitve uslijedila je mala procesija s Gospinim likom, tijekom koje su hodočasnici, ostajući na svojim mjestima, Mariji upućivali zazive i poklike te joj pjesmama iskazivali svoju ljubav i odanost.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poručio hodočasnicima da ih je Marija te večeri na „Gospinom polju“ prepoznala kao svoje odane sinove i kćeri. Pozvao ih je da tu svijest ponesu u svoje domove i svoje živote, te da budu hrabri u Božjim nadama i ne dopuste bilo kome i bilo čemu da u njima razori ono što je Božje. Zahvalio im je što vole Isusa Krista u njegovoj Crkvi na Marijin način, njezinim raspoloženjem i srcem. Zahvalio je novom župniku Valentu Furjanu i njegovim suradnicima na svemu što su učinili u pripravi ovog hodočašća, a drugim svećenicima za iskazano služenje hodočasnicima u ispovjedaonicama. Spomenuo je kako je te večeri u duhovnoj povezanosti s njima bio i njihov dosadašnji župnik Stjepan Bakarić, koji je toliko volio ove svetište i prijašnjih godina organizirao hodočašća. Pozvao ih je da mole za njega, za druge svećenike i za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji. I sam se preporučio u njihove molitve, te je na sve hodočasnike zazvao Božji blagoslov.
