Na početku misnog slavlja biskupu je zaželio dobrodošlicu prior fra Kristijan Sinković. Izrazio je radost zbog biskupova pohoda, spomenuvši da su se za ovo slavlje duhovno pripremili devetnicom, i zahvalivši svećenicima koji su je predvodili. Rekao je da mu je osobito drago što je na ulazu u bolnicu postavljen kip sv. Ivana od Boga kako pridržava bolesnika da ne padne, i na taj način svima koji ulaze u ovu bolnicu poručuje da se ne boje jer neće pasti dok je on s njima. Ustvrdio je „da nam sv. Ivan od Boga, kao i ostali sveci, pomažu ne samo da ne padnemo u tjelesnu bolest, nego još više da ne padnemo u duhovnu bolest koja se zove zlo i grijeh“.

Zahvaljujući fra Kristijanu na riječima dobrodošlice, biskup Škvorčević pridružio se njegovim riječima pozdrava svim sudionicima slavlja: svećenicima, redovnicama, djelatnicima i bolesnicima. Rekao je kako „danas stojimo pred čovjekom u kome je Isus Krist očitovao sasvim posebnu snagu, i u kojem nam je posvjedočio do koje razine čovjek može izrasti, kad ozbiljno računa i surađuje s njime“. Pozvao je vjernike da zahvale Bogu „što nam je darovao sv. Ivana od Boga i Bolnički red milosrdne braće, koji je on osnovao i koji već više od petsto godina djeluje po njegovu uzoru“. Milosrdnoj braći fra Kristijanu i fra Giovanniju čestitao je svetkovinu njihova svetog Utemeljitelja.

U homiliji biskup je spomenuo kako mnogi u Hrvatskoj igraju igre na sreću, nadajući se osvojiti što veći zgoditak, a kad im to pođe za rukom, onda postaju predmet zavisti drugih ljudi koji nisu igrali ili nisu ništa osvojili. Povezao je to s naviještenim evanđeoskim ulomkom u kojem sv. Luka pripovijeda kako je Isusu pristupio neki zakonoznanac s pitanjem što treba činiti da osvoji – ne tek neki zgoditak u igri na sreću – nego vječni život. Ustvrdio je kako je Bog „upisao u naše biće da nismo stvoreni za nešto malo i sitno, nego za Njega koji je naše sve“. Stoga Isus odgovara zakononoznancu da život vječni može baštiniti ako ljubi Boga cijelim svojim bićem: svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom, a svoga bližnjega kao sebe samoga.

Istaknuo je kako Izaija prorok u prvom čitanju, a Isus u evanđelju prispodobom o milosrdnom Samarijancu tumači da se Boga ljubi putem dobrotvorne ljubavi prema bližnjemu. Razlog pak zašto je ljude potrebno ljubiti donosi apostol Ivan u ulomku drugog čitanja iz svoje Prve poslanice, kad kaže „da smo svi djeca Božja po ljubavi koju nam je iskazao u Isusu Kristu, po njegovoj žrtvi na križu kojom nas je izbavio iz zarobljenosti smrću“.

Biskup je spomenuo kako je sv. Ivan od Boga svojim opredjeljenjem za siromašne, bolesne i stare osvojio pun pogodak: svetost i život vječni. Podsjetio je na najznačajnije događaje iz njegova života, od njegova rođenja 8. ožujka 1495. do smrti istoga nadnevka 1550. godine. Kazao je kako je u njegovu životu bila presudna propovijed sv. Ivana iz Avile, koja je okončala njegovo mladenačko traganje za smislom života, potaknula ga na obraćenje Bogu, te je korjenito promijenio svoj život i potpuno se kao milosrdni Samarijanac iz Isusove prispodobe posvetio služenju siromasima i bolesnicima, za koje je utemeljio zajednicu Milosrdne braće i gradio bolnice.

Upozorio je na čudesnost Božjeg zahvata u ljudima koje pokrene snagom svoga Duha da se potpuno opredijele za njega i bližnjega. Naglasivši da se sv. Ivan od Boga sav potrošio u svom služenju čovjeku, biskup je zahvalio Bogu „što nam ga je među tolikim svecima darovao“. U vremenu nakon otkrića Amerike, dok su se jedni u potrazi za boljim životom uputili na novootkriveni kontinent, a drugi u želji da obnove Crkvu krenuli putem reformacije i prouzročili njezin raskol, sv. Ivan od Boga je krenuo putem vjernosti Bogu u služenju i ljubavi bližnjima koja obnavlja. Biskup je istaknuo da su se u to doba uz njega pojavili i drugi sveci: sv. Terezija Avilska, već spomenuti sv. Ivan iz Avile, sv. Ivan od križa, sv. Ignacije Lojolski, te se s pravom može reći da je zahvaljujući snažnom djelovanju svetaca u to vrijeme Europa, i prije Europske unije, bila ujedinjena. Upozorio je nazočne kako je Bog svoju strategiju pobjede nad smrću ostvario trpljenjem i smrću svoga Sina i kako su sveci redovito prihvaćali križ kao sastavni dio svoga životnog puta. Biskup je pripomenuo kako je razumljivo tražiti od Boga zdravlje, dobar posao i blagostanje u obitelji, ali da „valja biti spreman prihvatiti i križ u našem životu kao Božji put koji nas kroz patnju i trpljenje, bolesti i druge nevolje preobražava za puninu života, darovanu tim istim putem u Isusu Kristu“. Zamolio je sv. Ivana od Boga da „svima nazočnima svojim zagovorom izmoli srce osjetljivo za Boga i bližnjega, spremno prihvatiti sve ono po čemu on želi ostvariti svoj naum u nama“.

Na završetku misnog slavlja prior Kristijan Sinković i ravnateljica Bolnice Maristela Šakić zaslužnim djelatnicima ove ustanove uručili su povelje o uzornom radu i nagrade. Biskup je čestitao nagrađenima, istaknuvši da „završavamo misno slavlje zadivljeni onim što je Bog ostvario u sv. Ivanu od Boga, sa željom da i nas još snažnije i dublje zahvati snaga Isusova križa, da volimo Boga cijelim svojim bićem te ispunjeni njegovom ljubavlju nastojimo biti dobri jedni drugima“. Na milosrdnu braću, na sve djelatnike i korisnike bolnice zazvao je Božji blagoslov.