Pozdravljajući okupljenu djecu, njihove roditelje i druge sudionike slavlja, biskup je rekao da nam sv. Nikola svjedoči kako se putem plemenitosti i dobrote, uz Božju pomoć živi ljepota našeg postojanja. S posebnim poštovanjem pozdravio je članove udruge «Mi» i zajednice «Vjera i svjetlo», čije sasvim posebne životne okolnosti zahtijevaju puno dobrote i plemenitosti. Roditeljima je poručio da oni svakodnevno poput sv. Nikole svojom ljubavlju čine život ljepšim onima koji su im povjereni. Rekao je da u ovom misnom slavlju želimo moliti za njih i za njihovu djecu, da mogu ustrajati u onoj Isusovoj snazi ljubavi kojom nam je Bog pristupio u našem najtežem stanju.

U homiliji biskup je kazao da je Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku postavio izazovno i važno pitanje, ne samo njegovim suvremenicima nego i nama danas: Tko je čvrst, uspješan čovjek? „U prvi bismo mah odgovorili da roditelji i njihova djeca s određenim poteškoćama u razvoju nisu neki čvrsti nego baš slabi ljudi, koji se moraju boriti i za svoja prava i za pravednost u društvu u kojem se cijeni onaj tko je tjelesno zdrav, snažan i uspješan na gospodarskoj i drugim razinama“, ustvrdio je biskup. Napomenuo je kako se one koji s bolesni ili pogođeni nekom drugom prikraćenošću smatra slabima, svojevrsnom smetnjom proizvođačko-potrošačkom društvu te ih se smješta u posebne ustanove. Međutim, Isus nas u evanđeoskoj prispodobi o gradnji kuće na stijeni i na pijesku uvjerava da postoji jedna čvrstina našeg života koja se gradi na sasvim konkretnom temelju, a to je vjera i pouzdanje u Boga. Pojasnivši kako Isus slikom gradnje materijalne kuće zapravo govori o onome što mi gradimo u svom vlastitom životu, biskup je naglasio da ono što se u nama čvrsto duhovno izgradi ostaje trajno za vječnost, a ono što je krhko i lomno nestaje već ovdje na zemlji.

Dodao je, kako i prorok Izaija u prvom čitanju, nakon što se Božji narod iz babilonskog sužanjstva vratio u razorenu domovinu, također govori o utvrđenom gradu, čija čvrstina više ne ovisi o njegovim zidinama, nego o nutarnjoj čvrstini ljudi koji u njemu prebivaju. Kazao je kako su Izraelci u patnji, trpljenju i poniženosti babilonskog ropstva postali ljudi mekana srca koji vjeruju Bogu i pouzdaju se u njega. «Bog je najčvršći temelj na kojem gradimo svoje postojanje. Kad se sve sruši, na kraju ostaje Bog i ostajem ja koji sam mu povjerio svoju sudbinu“, ustvrdio je biskup. Podsjetivši roditelje da je njima povjereno izgrađivati svoj vlastiti život, služeći svojoj djeci u njihovim izvanrednim životnim okolnostima, poručio im je da uistinu grade na čvrstom temelju, ako se s pouzdanjem oslanjaju na Boga. «Vaša djeca u očima svijeta izgledaju slaba i nemoćna, ali prorok Izaija nas uvjerava da Bog računa s njima i da u njima očituje svoju moć. Vi ste na svoj način služitelji Božje moći u slabosti vaše djece, i vaša će vam djeca biti zahvalna što ih povezujete s Bogom i što im iskazujete ljubav, koja nije vaša moć, nego Božja moć u vama», poručio je biskup roditeljima. Dodao je, kako njihova ljubav nije tek lijepa riječ, nego plemeniti čin konkretnih dobročinstava kojima oblikuju život svoje djece te je to način na koji vrše volju Božju i ulaze već ovdje na zemlji u Božje kraljevstvo, kako nas uvjerava Isus u evanđeoskom ulomku.

Kazao je kako je sv. Nikola, čovjek iz davnog doba i daleke zemlje, promišljajući o izgradnji svoga života, odlučio sebe povjeriti Isusu Kristu kao najčvršćem i najboljem temelju, povjeriti mu svoju sudbinu, i u njegovu ljubav na križu ugraditi svoje slabosti, nemoći i umiranja. Biskup je naglasio kako on nije želio tek primiti neki dar, nego je htio biti dar drugima. Pozvao je sudionike slavlja da i oni poput sv. Nikole rastu u svojoj svetosti kroz darovanost sebe za druge. Darivanjem materijalnih dobara želimo jedni drugima posvjedočiti koliko je važno misliti na druge, biti dar za druge, žrtvovati se za druge, i na taj način ostvarivati Božju civilizaciju ljubavi, kako je volio govoriti sv. Ivan Pavao II. Na koncu im je poželio da po zagovoru sv. Nikole svakoga dan uvijek iznova otkrivaju kako su važni i dragocjeni Bogu i jedni drugima.

Pri svršetku misnog slavlja biskup je sve obitelji s osobama u razvojnim poteškoćama povjerio snazi Isusove žrtve na križu, najčvršćem temelju našeg postojanja, te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise u Dvorani sv. Terezije Avilske izveden je prigodni glazbeno-scenski program koji su priredili učenici Katoličke osnovne škole u Požegi, a na kojem su među ostalim bili nazočni i svećenici na čelu s biskupom Antunom te roditelji školske djece. Biskup je zahvalio učenicima što su pod vodstvom učiteljica svojom pjesmom i uvjerljivom glumom darovali osobama s poteškoćama u razvoju puno radosti. Na kraju je došao i sv. Nikola koji je u organizaciji Caritasa djeci Udruge »Mi« i zajednice „Vjera i svjetlo“ darovao prigodne poklone Požeške biskupije.