Biskup Štironja na proslavi sv. Barbare u Raši

Misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij Ivan Štironja, uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, labinskog dekana i župnika Raše preč. Mirka Vukšića te više svećenika.

Na početku je nazočnima prigodni pozdrav uputio preč. Vukšić. Misi je, uz okupljene župljane, nazočila načelnica Općine Raša Gloria Paliska sa suradnicima, predsjednik Općinskog vijeća Općine Raša Željko Zahtila i drugi vijećnici, gradonačelnik Labina Valter Glavičić te brojni predstavnici javnog i kulturnog života u tome kraju. Preč. Vukšić je kratko podsjetio na povijest Raše koja ove godine obilježava 86. godinu postojanja.

Biskup Štironja u propovijedi je istaknuo važnost zajedništva koje učvršćuje molitva i zahvala te nas u isto vrijeme uzdiže k Bogu. Molitvom čovjek spoznaje da nije otok koji može sam bez ikoga, potvrđuje da je potreban Boga i potreban braće i sestara. Potom je naglasio: „Molitva i zahvalnost nas čine poniznima i u isto vrijeme tupe oštricu oholosti koja je najveći neprijatelj međuljudskih odnosa pa i nerijetki uzrok netrpeljivosti, borbi u raznim okolnostima i na raznim razinama, uzrok ratova koji se i ovih dana vode na raznim stranama svijeta.“ Stoga je sve nazočne pozvao na molitvu da Bog cijelom svijetu podari pomirenje i mir.

Osvrćući se na tekst iz Prve Petrove poslanice (3,14-17), biskup je naglasio da sveti pisac „hrabri svoje kršćane da im Krist uvijek bude u srcima, da u njega čvrsto vjeruju, da im njegov primjer uvijek bude pred očima, priprema ih da znaju i da uvijek budu spremni dati obrazloženje nade koju nose u svojim srcima.“

Donoseći nekoliko crtica iz životopisa sv. Barbare, biskup je naglasio da se svetica nije bojala trpljenja za pravednost. Za nju je pravednost bila dati život za Boga od kojega je sve primila, tijelo i život. Ono što je primila od svoga Stvoritelja preko svojih roditelja, darovala mu je u potpunom mučeničkom predanju. Za sv. Barbaru, Krist je bio sve, zato je njemu sve darovala. Pozivajući svoje krvnike da povjeruju u Isusa i postanu kršćani, potvrdila je i obrazložila nadu, kako se to čulu u drugom liturgijskom čitanju (1 Pt 3,14-17), potvrdila je smisao svoga života, rekao je.

Tumačeći riječi Petrove poslanice (1 Pt 3,14-17), biskup je podsjetio da se unatoč trpljenju, kršćani uvijek zauzimaju za dobro, jer lako je biti zao brat ili sestra, zao susjed i zao čovjek, za to ne treba posebna snaga niti trud, trud je potreban za dobre i plemenite pothvate, naglasio je.

Biskup Štironja objasnio je da je sv. Barbara zaštitnica i pomoćnica sretne smrti: „Teško se uživjeti u ovu stvarnost da jedna djevojka od sedamnaest godina, rekli bismo tinejdžerka, tako hrabro svjedoči vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Zato i jest mnogima izmolila sretnu smrt. Sv. Barbara nije samo zaštitnica rudara, nego je pomoćnica u raznim životnim nevoljama i zagovornica sretne smrti.“ Potom se biskup Štironja upitao: „što to uopće znači sretna smrt? Može li smrt, uopće, biti sretna?“ Na to pitanje molitva sv. Barbari daje odgovor: „Sveta djevice Barbaro…Učini, dakle, pomoćnice moja (naša), da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja (naša) izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijedi i Presvetim se oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost. Molimo tebe zagovornicu našu kod Gospodina našega Isusa Krista.“

Biskup je na kraju pozvao na pobožnost sv. Barbari te na vjernički pristup sakramentu bolesničkog pomazanja u trenutcima teške bolesti i nemoći, naglasivši da kršćanin bez straha pristupa tom sakramentu, toj istinskoj okrjepi i lijeku za dušu i tijelo. Kršćanin znade da je život prolazan i ono što je još važnije vjeruje u vječni život, zaključio je biskup Štironja.

Misu je animirao zbor mladih Kerubini uz instrumentalnu pratnju voditelja Kristijana Čorića.

O povijesti Raše

Raša, najmlađi grad u Istri, zbog potreba tamošnjeg rudnika ugljena, izgrađen je u svega 547 dana kao jedan od niza novo izgrađenih gradova (città di fondazione) u doba talijanske uprave, odnosno u vrijeme tzv. fašističke ere. Izgradnja naselja započela je krajem travnja 1936., u travnju 1937. veći dio zgrada bio je dovršen, pa je počelo useljavanje stanara, a Raša je svečano inaugurirana 4. studenog 1937. u nazočnosti vladinog izaslanika Horsta Venturija i kraljeva izaslanika vojvode od Spoleta te brojnih visokih državnih dužnosnika. Godinu dana kasnije uspostavljena je nova općina Raša.

Župna crkva izgrađena je u istom graditeljskom zamahu, a realizirana je in tema s rudarskim ozračjem pa ima oblik naopako postavljenog vagoneta kojim su se rudari spuštali u rudarsko okno i dopremali ugljen iz zemljinih dubina na površinu.