Na misi je koncelebrirao i bolnički kapelan don Marijan Slukan. Nakon mise biskup je u pratnji uprave bolnice obišao pacijente na odjelu palijativne skrbi, razgovarao s njima i blagoslovio ih.

Blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije koji se u narodu zove blagdan Gospe od Zdravlja veže se uz posvetu crkve BDM u Jeruzalemu u 6. stoljeću kao i neke apokrifne spise koji opisuju da je Marija rođena u blizini jeruzalemskog hrama te je se povezuje s ‘kćeri Sionskom’, a dalje ju se opisuje kao osobu koja se potpuno prikazala Bogu, kazao je u propovijedi dubrovački biskup.

Po Marijinom prikazanju Bogu u naš svijet došao je Isus Krist i u tome je njezin veliki doprinos. Drugi apokrifni spisi u njoj prepoznaju ne samo to da se ona potpuno prikazala Bogu nego da se u svom životu potpuno stavila i na raspolaganje u službi čovjeku, počevši od svoje obitelji, rodbine, suvremenika, a kasnije kroz cijelu povijest Crkve kršćani je prepoznaju kao onu koja vodi brigu o njima. To joj je u 17. stoljeću u situaciji kuge koja se nikako nije smirivala u Veneciji priskrbilo i naziv Gospe od Zdravlja. Stanovnici Venecije zazvali su je u pomoć, učinili zavjet i sagradili crkvu, te su i doživjeli tu pomoć. Taj naziv i pobožnost došla je i u naše krajeve, ali je i iskustvo našeg naroda uvijek ponovno prepoznavalo Mariju kao onu koja je u njegovom životu bila prisutna kako u dobrim danima tako i u danima bolesti, kada su joj se posebno obraćali.

Tumačeći odabrana misna čitanja, biskup je kazao kako „mi, kršćani, vjerujemo u Isusa Krista raspetog na križu kao i u to da se proročanstvo proroka Izaije o čovjeku patniku ostvarilo u Isusu“. „Ali je važno primijetiti da je raspeti Isus Krist i danas prisutan i u svima drugima koji su na različite načine raspeti u ovom našem svijetu, bolesne i one koji pate. I mi sami sebe kad smo bolesni trebamo prepoznavati kao raspetog Isusa Krista i s njegovim povjerenjem i pouzdanjem prihvaćati volju Božju i svoju situaciju. Kad se prihvati onda se puno lakše nositi s njim“, istaknuo je biskup Uzinić.

Poslužiti Isusa Krista raspetog u svakom čovjeku koji pati može se na različite načine. Ako smo dobili dar pa smo se kao liječnici i medicinske sestre stavili na raspolaganje bolesnima onda na profesionalni način možemo poslužiti raspetog Isusa Krista, a ako nismo profesionalci onda to možemo činiti na druge načine kroz molitvu, lijepu riječ, čašu vode, posjet, kazao je biskup.

Govoreći o ženi koja se uzvikom obratila Isusu, a koja je prema jednoj tradiciji bila je majka onog razbojnika s Isusove desne strane na Golgoti, biskup je naglasio kako je taj uzvik bila njezina molitva za svog izgubljenog sina, sina koji se odao kriminalu. Nije ju Isus odmah uslišao, nastavio je, ali je njezina molitva u konačnici postigla ono što je ona molila za sina, u onom trenutku kada mu Isus kaže da će još toga dana biti s njim u raju.

„Bog ne uslišava uvijek onako kako mi to želimo, ali Bog čuje. Ako nas nije sad uslišao onako kako mi želimo, ne znači da nas je ostavio na cjedilu. Bog je čuo i uslišit će nas. Ne onako kako mi mislimo nego onako kako je njegova volja. A njegova je volja uvijek ono što je najbolje za nas i naše“, poručio je biskup okupljenima na misi.

Dodao je i „da smo svi mi blaženi, ne po tom što nam u životu dobro ide ili po tome što je sve onako kako mi hoćemo, nego po tome što slušamo kao i Marija Riječ Božju, pa iz te riječi živimo“. Živimo svoj odnos prema sebi, stavljajući se na raspolaganje Bogu ondje gdje nas i kako nas on šalje, živimo tako da je osluškujemo i vršimo u služenju i ljubavi prema bližnjemu, te da je osluškujemo i vršimo osobito u odnosu prema Bogu koji nam se objavio u Isus Kristu, a koji uvijek želi našu vječnu sreću koja se ovdje ne ostvaruje, ali je već ovdje prisutna kroz služenje i ljubav.