To je bila prva nedjelja nakon što su biskupi Splitske metropolije 5. lipnja svoje dosadašnje odredbe vezane za prevenciju širenja koronavirusa spustili na razinu preporuka. Vjernici u katedrali i dalje su držali međusobni razmak, a vodilo se računa i o drugim preporukama.

Na početku propovijedi dubrovački biskup sažeo je poruke svetkovine Presvetog Trojstava koja prije svega objavljuje kakav je Bog u sebi, što je i sažetak nedjeljnog evanđelja; „da je Bog u sebi ljubav, da je Bog ljubav, ali i da, jer je Bog ljubav, Bog također nas ljubi“.

„On nas ljubi tako i toliko“, kazao je biskup, „da nam je dao svog Sina da ne bismo propali nego da bismo zauvijek živjeli. Bog nas ljubi, a jer nas ljubi on nas ne želi osuditi, on nas želi spasiti. To su temeljne poruke današnjeg evanđelja koje nam otkrivaju i Boga u sebi i Boga prema nama. Spoznajemo da je Bog ljubav, da je on Otac, Sin i Duh Sveti. I da nas Bog, koji je Otac, Sin i Duh Sveti, ljubi.“

Ljubav otkrivamo po djelima

Ljubav je teško opisati. Više nego kroz ono što je ljubav u sebi, ljubav otkrivamo kroz ono što ljubav govori o sebi, otkrivamo je kroz njezina djela, nastavio je biskup Uzinić te to potkrijepio usporedbama s majčinskom ljubavi, ljubavi zaljubljenih i ljubavi prema domovini.

„Kako ćemo opisati majčinsku ljubav? Po onom što majka govori ili po onom što majka čini? Iz onog što majka čini mi otkrivamo i prepoznajemo što je to majčinska ljubav“, rekao je biskup o majčinskoj ljubavi.

„Kako ćemo otkriti je li nas ona druga osoba u koju smo se zaljubili ljubi? Po onom što ona govori? Da, nažalost, često nasjedamo na to. Ali to nije pravi kriterij. Ne ljubi nas onaj koji nam govori da nas ljubi, ljubi nas onaj koji nam svojim načinom, odnosom, pa i riječima, djelima pokazuje da nas ljubi. Kroz male, ponekad sitne pažnje, ali kad je potrebno i velike stvari, pokazuje nam da je to osoba koja drži do nas više nego do sebe samih i koja, jer nas ljubi, ne samo da nam ne može ništa uskratiti nego nam želi sve dati. I ne uzima, to nije primarno, nego daje“, kazao je biskup o ljubavi među zaljubljenima.

Budući da je počela predizborna kampanja, biskup je kratko spomenuo i još jednu ljubav, a to je ljubav prema domovini, domoljublje. „Čut ćemo puno riječi. Ali domoljublje se ne pokazuje riječima, domoljublje se pokazuje djelima. Nažalost, ovo vrijeme koje je iza nas, osim u onom prvom trenutku, bilo je puno riječi, ali bilo je siromašno djelima. Djelima u kojima je na prvom mjestu bilo dobro drugih, a manje onaj vlastiti interes. Kako se lako zaboravi ono geslo: Obliti privatorum, publica curate.“

Ljubav je teško opisati što je u sebi, ali je mi spoznajemo po onome što ona govori i čini, zaključio je biskup Uzinić te nastavio govoriti o Bogu koji je ljubav.

„Ljubeći, Ljubljeni i Ljubav“

„Tako je i s Bogom, koji je ljubav. Teško ga je opisati u sebi samome. Naši izrazi jedan Bog, tri božanske osobe Otac, Sin i Duh Sveti, koje je teologija definirala i koji imaju svoju težinu, u konačnici su ipak tek samo slike i to slabašne slike. Niti ono ili možda na razini onog ‚sada vidimo kao u zrcalu‘, gdje sv. Pavao govori o ljubavi.“

„Djela koja Bog čini nam govore više o Bogu“, ustvrdio je. „Govore nam kakav je on u sebi. Iz njegovih djela mi spoznajemo da je Bog ljubav i da u jednom jedinom Bogu postoji bogatstvo unutarljubavnih božanskih odnosa, da se Otac, Sin i Duh Sveti unutar Boga prožimaju ljubavlju ili kako će to izraziti papa Benedikt XVI. da je Bog ‚Ljubeći, Ljubljeni i Ljubav‘.“

Potom je biskup Uzinić naveo tri temeljna događaja u kojima je Bog očitovao i nastavlja očitovati ljubav prema ljudima, a iz kojih su ljudi spoznali da je on ljubav u sebi i da ljubi ljude. To su: djelo stvaranja, djelo otkupljenje i dar Duha Svetoga.

Povijest ljubavi

„Stvaranjem je Bog, kojega spoznajemo kao Oca i iz kojeg smo svi stvorenjem rođeni, i svi smo zato braća i sestre bez obzira na sve naše razlike, to je ljubav koja je u njemu i koja čini unutartrojstvene odnose Oca, Sina i Duha Svetoga, tu ljubav prenio na sva stvorena bića, svu stvorenu stvarnost.“ Biskup je, zatim, podsjetio na riječi iz knjige Mudrosti koje govore o tome da Bog ljubi sva bića i nijedno ne mrzi jer da ijedno mrzi ne bi ga stvorio. Bog sve ljubi. Dodao je tome kako je stvaranje bilo eksplozija te Božje ljubavi. Za Big bang, Veliki prasak, za kojeg pretpostavljamo da se dogodio prije 13.8 milijardi godina biskup je slikovito kazao da je tada Ljubav eksplodirala.

„Čovjek i njegovo stvaranje su vrhunac tog Božjeg stvarateljskog ljubavnog čina“, ustvrdio je biskup Uzinić te objasnio: „Stvaranjem čovjeka Bog je dobio novog partnera koji je na njegovu ljubav mogao odgovoriti slobodno i razumno vlastitom ljubavlju. Bez razuma i slobodne volje, onog znati što hoćeš i to slobodno izabrati, nema i ne može biti ljubavi. Ondje gdje nema slobode i nema svijesti nema ni ljubavi, to je nešto drugo. I započela je povijest ljubavi koja je – jer čovjek nije uvijek odgovarao na ljubav ljubavlju kojom je od Boga ljubljen – imala svoje različite etape koje zovemo povijest spasenja. Jedna važna od tih etapa je ova iz prvog čitanja (lzl 34, 4b–6.8–9 ), u kojem se opisuje da je Bog narodu kojeg je izabrao da pomoću njega dođe do svih drugih naroda svijeta, objavio da je on jedan i jedini Bog, milosrdan, milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću…“

Božja ljubav u ljudskom licu  

Drugi događaj koji je biskup izdvojio kao događaj iz kojeg spoznajemo da je Bog ljubav i da nas Bog ljubi je djelo spasenja. Ovim se djelom do punine došlo u onom vrhuncu Božje ljubavi prema ljudima koji se očitovao u Isusu Kristu. O tome je na svoj način govorio i ulomak iz evanđelja (Iv 3, 16–18).

U Isusu Kristu Božja ljubav prema ljudima je dobila ljudsko lice. To ljudsko lice u kojem nam se pokazala, očitovala Božja ljubav je lice Isusa iz Nazareta, kazao je biskup. Ona je Božja ljubav koja se utjelovila. U njemu je Božja ljubav postala čovjekom. Tijelom je postala i nastanila se među nama, kako kaže Ivan u svom prologu.

Bog se nije zadovoljio time da nam o svojoj ljubavi govori preko drugih – ona prva poruka je bila upućena preko Mojsija – nego je odlučio da nas osobno i konkretno ljubi, da nam pokaže kako i koliko nas ljubi u osobi koju možemo opipati, vidjeti. „On se spustio u svojoj ljubavi na našu ljudsku razinu kako bismo tu ljubav mogli opipati, osjetiti i konačno zauvijek spoznati da je Bog ljubav i da nas on ljubi. I otkriti kako i koliko nas on ljubi. Isus će reći: Nema veće ljubavi od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Bog nam je u Isusu Kristu otkrio i pokazao vrhunac te ljubavi.“

Trajni sada Božje ljubavi

„Treći događaj u kojem Bog ljudima objavljuje sebe u odnosu prema njima je dar Duha Svetoga“, ustvrdio je biskup Uzinić.

„To je dar koji je omogućio da ona Božja ljubav koja nam je objavljena u Isusu Kristu, koja je u njemu doživjela svoj vrhunac, može ostati trajno prisutna među nama, da na njoj stalno možemo participirati. Božja ljubav po Duhu Svetome ostaje opipljiva u Božjem narodu, Crkvi, nama kršćanima. Ona se može čuti u Božjoj riječi kad je naviještamo, ona se može iskusiti i kušati u sakramentima, osobito euharistiji, ona se može opipati, doživjeti, njoj se može pristupiti, ali i nju primiti u braći i sestrama. Duh Sveti je ljubav koja je izlivena na Crkvu i kršćane kako bi ljubav kojom nas Bog ljubi u svom jedinorođenome Sinu postala trajni sada“, kazao je dubrovački biskup.

Napomenuo je kako je prošli put u propovijedi govorio o kairosu, podsjetio da vrijeme više nije kronos nego kairos, trajno vrijeme milosti te naglasio kako bi bez toga „Isus bio jedna povijesna ličnost, uspomena iz prošlosti, onaj o kojem govorimo, razmišljamo, kojeg se možda sjećamo kao jednog izvanrednog čovjeka pa možda i Boga koji se utjelovio i živio u jednom dijelu naše povijesti, ali on ne bi bio više među nama, on ne bi bio živ, a on po Duhu Svetome nastavlja živjeti. On je, kako je papa Franjo poručio mladima, a i svima nama, živ i želi nas žive, živ je sada.“

Možda je upravo ovo „da je Isus Krist živ i da nas želi žive“, najvažnija poruka današnje svetkovine, ustvrdio je.

Ljubav i izdaje ljubavi

Potom je biskup progovorio o poteškoćama vjerovanja u ljubav, kako onu ljudsku tako i Božju.

„Živimo u svijetu u kojem se sve manje vjeruje u ljubav, u kojoj je ljubav izgubila ono pravo značenje, u kojem svašta zovemo ljubavlju, često najviše svoju sebičnost“, kazao je dubrovački biskup i nastavio: „Previše je izdaja ljubavi. Previše je onih koji su razočarani u ljubav. Zašto toliko rastava? Zašto toliko ratova? Onaj tko se jednom razočarao u ljubavi teško se usuđuje ponovno prepustiti njezinim izazovima i zato imamo toliko promašenih života jer bez ljubavi je život kakav god da jest, makar ja imao sve, promašen život. Teško je biti izdan. Teško je biti razočaran. Osobito kad je ta izdaja i razočarenje, a ono je uvijek, jer što je drugo razočarenje, izdaja u ljubavi.“

„I u odnosu na Božju ljubav nije baš puno lakše. Gledamo li sve što se događa s nama i oko nas, osobito primjećujemo li pokraj sebe patnju nevinih – često nas upravo ta patnja nevinih zaustavi i zbuni, kako je moguće gledajući nevine koji pate, pa čak i u Crkvi zbog nas ljudi iz Crkve – vjerovati da je Bog ljubav i da nas on ljubi“, primijetio je.

„I tu dolazimo do onog našeg ‚biti živi‘ koje je sv. Pavao u drugom misnom čitanju (2Kor 13, 11-13), ovako objasnio: ‚…radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama‘, kazao je biskup te objasnio da radovati se pravom radošću znači biti živ; usavršavati se poručuje da se ne možemo zadovoljiti s prosječnošću, osobito ne u ljubavi nego treba raditi na sebi; tješiti se podrazumijeva da uzajamna ljubav tješi, ona primjećuje kod drugog nevolju; biti složni nosi poruku da gdje nema sloge nema ni ljubavi, ona je znak međusobnog poštovanja i ljubavi. Uz to i njegovanje mira ‚Bog ljubavi i mira bit će s vama‘, poručio je sv. Pavao. To je ono ‚biti živi‘“, poručio je biskup.

Prava ljubav je moguća – ne zbog nas nego zbog Boga

„Sve su ovo načini na koje mi kršćani i mi Crkva trebamo svojim životom biti dokaz da Bog ljubi sve ljude i da je ljubav, ona prava ljubav kakvu nam je svojim primjerom pokazao i nastavlja pokazivati Isus Krist, ljubav koja služi i koja se daje, da je takva ljubav moguća. To je naše poslanje. I to je poslanje, što je važno danas otkriti na ovu svetkovinu, moguće“, istaknuo je biskup Uzinić te dodao kako je ono moguće „ne zato što smo mi kršćani bolji od drugih, niti zato da je Crkva bolja institucija od drugih institucija, daj Bože da je tako, ali nažalost puno je dokaza da se i kao kršćani i kao Crkva često prilagođavamo onim drugima, a trebali bismo biti drukčiji“, nego zbog Boga.

Ta je ljubav moguća „ne zbog nas nego zbog Boga koji je ljubav“, ustvrdio je biskup Uzinić te nastavio: „Zbog Boga koji nam je objavio svoju ljubav, koji nam je objavio da je on naš Otac, Otac svakog čovjeka i svega stvorenog, i da on sve ljubi. I pokazao nam kako i koliko nas ljubi u svom jedinorođenom Sinu koji je Isusu iz Nazareta postao naš brat; koji nas trajno u Duhu Svetom, ljubavi Oca i Sina, koji nam je darovan, osposobljuje za pravu ljubav, onu koja se nadahnjuje na Božjoj stvarateljskoj, otkupiteljskoj i posvetiteljskoj ljubavi, na ljubavi Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, na, kako kaže papa Benedikt, ‚Ljubećemu, Ljubljenome i Ljubavi‘.“

S biskupom je koncelebrirao generalni vikar don Hrvoje Katušić. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić. Nedjeljnu misu je i dalje izravno prenosila Libertas televizija, a ove nedjelje pridružila se i Laudato TV.