Nekolicina vjernika molitvu je pratila iz katedrale dok su ostali vjernici pratili kroz online prijenos.

Na početku razmatranja biskup Uzinić podsjetio je da se taj dan slavi sv. Ivan Nepomuk te čestitao Dan grada Omišu i župljanima te župe u kojoj je on proveo dvije godine života kao župni vikar i kojoj pripada i njegovo rodno mjesto. Spomenuo je i kako u katedrali ima jedan oltar sv. Ivana Nepomuka. Dodao je i kako se ovaj svetac ovdje ne slavi svečano, ali se možda sljedeće godine na taj blagdan uvede jedno slavlje u čast sv. Ivana Nepomuka, koji je zaštitnik ispovjedne tajne. On pokazuje i da nam neprijatelji nisu uvijek neki drugi, nego da i mi kršćani jedni drugima možemo biti neprijatelji, a neprijatelji smo kad u nama zavlada neka druga logika, a ne slijedimo logiku Isusa Krista, kazao je uvodno biskup.

Potom se u nagovoru vratio na pročitani ulomak iz Prve Petrove poslanice i rečenicu: „Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni“. Tu se autor ne obraća privilegiranim vjernicima, on se obraća svima u Crkvi, kazao je biskup. „Svi smo mi ti koji su pozvani i uključeni u Božji narod i ovo je zapravo poziv svima da u bogatstvu različitih poziva – ovog jednog poziva koji se temelji na krštenju i koji nas je učinio narodom Božjim – dijelimo i prava i obveze što znači da zajednički hodimo“.

Naglašavajući to da zajednički hodimo biskup je nastavio govoriti o Sinodi Dubrovačke biskupije za koju se često moli u večernjim molitvama u katedrali, a koja je upravo to – zajednički hod. „Bila je najavljena i trebala se održati uz 1050. obljetnicu Feste sv. Vlaha, ali pandemija je zaustavila sav pastoralni angažman i to se neće dogoditi kako se planiralo, možda početak obilježimo uz tu veliku obljetnicu, ali ne smijemo odustati“.

Zašto spominjem sinodu?, zapitao se biskup. „Ona znači to zajedničko hodanje cijele Crkve. Sinoda je za jednu partikularnu odnosno biskupijsku Crkvu zajednički hod svih koji je čine. Počevši od mene kao biskupa preko svećenika koji su moji prvi suradnici – a svećenici su biskupu najbliži rod kako je jedanput kazao papa Franjo – preko redovnika i redovnica, ali i dalje, preko članova pastoralnih i ekonomskih vijeća, preko zborova, bratstava, bratovština, prvopričesnika, krizmanika, drugih koji su uključeni u katehetske procese, naših obitelji koje su u ovom vremenu osobito prepoznate kao Crkve u malome, ali i svih kršćana, svakog od nas, to je zajednički hod“.

Nadalje je biskup izdvojio dva naglaska kako bi objasnio što se željelo pri odluci da se uz taj jubilej krene s biskupijskom sinodom, a potaknuti promišljanima vezanim za biskupijske sinode koje su se održavale u Rimu. To su nadilaženje pojedinačnih interesa koji nas dijele te pronalaženje pravih vrijednosti i izbjegavanje onoga što nije vrijednost.

„Željeli smo i želimo zajednički hodeći nadići one partikularne i osobne interese kao što su interesi naših bratstava, bratovština, župa, dekanata, redovničkih zajednica. Ne želimo ih poništiti nego ih nadići i uklopiti u zajednički interes cijele biskupije koja je Crkva u punom smislu te riječi. Vezana je uz 1050. obljetnicu i zato nam je poticaj bio upravo za nadilaženje partikularnih interesa pa i naših osobnih interesa koji ponekad mogu biti sebični čak i kad su na razini nekih naših zajedničkih institucija, a nisu uključeni u opće poslanje Crkve“, objasnio je dubrovački biskup te dodao kako je nadahnuće za ovo bilo poznato geslo napisano na vratima Kneževog dvora „Obliti privatorum publica curate“, koji kaže da trebamo zaboraviti pojedinačne interese i brinuti se za opće interese. Zašto je važna ta briga za opće interese? „Zato što su u općim interesima uključeni i pojedinačni interesi, a kad se gleda samo na pojedinačne interese, ono svoje, onda se nema širina. To je u svim aspektima života važno pa tako i u aspektima koji se tiču vjere“, kazao je biskup.
Nadahnućem onim drugim geslom „Non bene pro toto libertas venditur auro (Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga svijeta)“ željelo se omogućiti „da nam naša Sinoda pomogne u prepoznavanju pravih vrijednosti i nadilaženju onih pogrešnih vrijednosti, a to nadilaženje i pronalaženje nosi sa sobom nužnost nadilaženja nečega što smo pretvorili u vrhovnu vrijednost a to nije više odgovor na izazov vjere u ovom našem povijesnom trenutku“, objasnio je dubrovački biskup. Naša tradicija je davala prave odgovore ili odgovore sposobne odgovarati na izazov vjere u nekim drugim povijesnim razdobljima kao što je razdoblje komunizma, gdje smo zahvaljujući tradiciji očuvali našu vjeru, ustvrdio je biskup Uzinić, „ali ona nam ne daje prikladne odgovore na izazove sekulariziranog i pluralnog društva i vremena u kojem živimo i koje od nas zahtijeva da se ne zaustavljamo samo na toj tradicionalnoj viziji i življenju vjere, nego da kroz pastoralnu preobrazbu pokušamo nešto napraviti da bismo tu vjeru pa i tu tradiciju obogatili onim svojim osobnim razumijevanjem vjere i suočavanje s izazovima trenutka kroz jednu proživljenu i produbljenu viziju vjere“.

Biskup je dodao da je o tome lako govoriti i da to vidi u pripremi za biskupijsku Sinodu, te da postoji mnogo čimbenika zbog kojih to nije lako provesti u praksi. Istaknuo je nedostatak svećenika te naglasio kako je, da bi se nešto takvo moglo pokrenuti, nužan zajednički hod, koji je osobito važan upravo u otkrivanju pravih vrijednosti, te nadilaženju i izbjegavanju onog što se danas ovom društvu nameće kao vrijednost, a zapravo to nije.

Nadalje, kazao je kako to nije samo poslanje njega kao biskupa već je to poslanje svakog kršćanina, a u kontekstu čitanja iz Prve Petrove poslanice da smo „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni“, izabrani smo da navješćujemo „silna djela onoga koji nas je iz tame poslao u svoje divno svijetlo“ odnosno da svi, kao kršćani, svima budemo navjestitelji Radosne vijesti evanđelja, poručio je biskup.

Da bi se mogla dogoditi ova promjena, da bi naša Sinoda mogla uspjeti, potrebno je više velikodušnosti, počevši od mene samoga, istaknuo je biskup, više otvorenosti za suradnju, za zajedništvo, više poniznosti… A od svih nas se traži otvorenost Duhu Svetome i hrabrosti i sloboda u promišljanju, razlučivanju – treba čuti i druge, ne misliti da mora baš sve biti onako kako je bilo – i na kraju u odlučivanju, kazao je biskup. „Nadam se da ćemo kroz sinodalni proces doći do toga. Ako do tih svih lijepih želja, velikodušnosti, zajedništva, poniznosti, hrabrosti, slobode i odlučnosti u donošenju odluka naša Sinoda ne dovede, onda je bolje ne započinjati, onda ona nema smisla“.

Naposljetku je biskup kratko prokomentirao Molitvu za sinodu Dubrovačke biskupije koja je malo skraćena. Izbačen je zadnji dio koji je bio dosta svečarski, arhaičan, da bi se molitva pojednostavnila i sada se moli uglavnom u ovom skraćenom obliku. U njoj su prisutna tri zaziva koji govore što bi trebala Sinoda.

Prvo, Sinoda bi trebala pokazati put kojim nam je ići. Ovih dana slušamo da je put Isus Krist. Ali kako taj put otkriti u stvarnosti života koji živimo? Nije isto slijediti put koji je Isus Krist, jučer, neće biti isto sutra i nije isto danas. Koji je taj put danas, kazao je biskup.
Drugo, kako tim putem ići? Tu se biskup vratio na misao izbjegavanja sebičnih, partikularnih interesa te se zapitao kako on kao biskup može ići sa svakim pojedinim članom ove biskupije i kako svaki član ove biskupije može ići s njim kao biskupom, zajednički u suradnji, suodgovornosti.
Treće, kako ići u otvorenosti Duhu Svetome, koji je najvažniji sudionik sinode i bez njega nema smisla ni započinjati i ne može se ništa započinjati? Čitamo u Svetom pismu da bez njega ništa ne možemo, podsjetio je biskup, on je glavni sudionik svake sinode, života Crkve, bez njega nema Crkve, on je duša. „Kako u osluškivanju Duha Svetoga razlučivati i čitati znakove vremena? I te znakove tumačiti i za njih pronalaziti odgovore u svjetlu evanđelja Isusa Krista? Sutra ćemo čuti kako je Duh Sveti Branitelj i Duh Istine. Isus će reći da će nam Duh Sveti dozvati u pamet sve što je on govorio, ali će nam to dozvati u pamet u kontekstu i ozračju vremena kojeg mi živimo. Nije isto to danas i u vrijeme prve Crkve“, zaključio je biskup. Potom je predmolio Molitvu za sinodu Dubrovačke biskupije.

U molitvi vjernika molilo se uz ostalo i za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća koje je izravnim djelovanjem čovjeka odvelo u smrt 60 milijuna ljudi.