Crkva je u ovom i drugim ulomcima Djela apostolskih prikazana kao idealna zajednica koja živi iz uskrsne perspektive. U tome će biti nadahnuće i kasnijim redovničkim zajednicama koje bi trebale svoj život također živjeti iz uskrsne perspektive. To je i poziv upućen cijeloj Crkvi i svakom kršćaninu, kazao je dubrovački biskup. Taj ideal bi trebalo osobito ostvariti u obiteljskoj ili kućnoj Crkvi u kojoj sada najčešće i živimo svoje ‘biti Crkva’. No, nije se dovoljno tu zaustaviti, trebalo bi se to proširiti na šire zajednice, dodao je biskup i nastavio razmatrati o tome kakav je to poziv koji nude Djela apostolska.

Uz poziv na jedinstvo i svjedočanstvo uskrsnuća Isusa Krista, u Djelima se ističe poziv na međusobnu solidarnost, koja je plod jedinstva. Djela apostolska ističu da u toj prvoj crkvenoj zajednici nitko među njima nije oskudijevao i da se dijelilo svakomu koliko je trebalo.

Ideal je jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo, primijetio je biskup Uzinić te dodao kako se to vidjelo već u prvoj Crkvi, a tim je obilježena i cijela povijest Crkve. O toj problematici biskup Uzinić je u nagovoru na večernjoj molitvi kazao: „Zašto je stvarnost drukčija od ideala odnosno zašto su ljudi Crkve često zloupotrebljavali i zloupotrebljavaju materijalna dobra koja su primali i stjecali, ne za ono za što su ona trebala služiti nego su ih koristili da bi jačali svoju moć, da bi jačali institucije Crkve, instituciju svojih biskupija, župa, redovničkih zajednica, ali često i privatnih interesa, interesa vlastitih obitelji, braće i sestara, sinovaca i nećaka, a nisu to činili na način i za onu svrhu za koju su namijenjena materijalna dobra. Nije to samo problem pojedinih ljudi u Crkvi, nas biskupa i svećenika, nego je to problem i običnih vjernika. Jer i vjernici znaju svoj odnos prema materijalnim dobrima postaviti da ona budu cilj a da prestanu biti sredstvo.“

Pitajući se zašto se to događa biskup Uzinić je kazao da je to zato jer „nismo postali ljudi uskrsnuća i stvarnost ne gledamo iz uskrsne perspektive“. A kako možemo početi stvarnost gledati iz uskrsne perspektive?, nastavio je biskup svoje promišljanje te to objasnio na primjeru evanđelja. Evanđelja su pisana iz uskrsne perspektive, nije ih netko počeo pisati od trenutka Isusovog rođenja nego tek iz uskrsnog otajstva. Tome je dokaz i evanđeoski ulomak u kojem se nastavlja noćni razgovor između Isusa i Nikodema. „Djela apostolska su pogled iz Uskrsa usmjeren prema Crkvi. Evanđelje govori o potrebi rađanja u Duhu, odozgo, a Djela apostolska pokazuju kako se to u stvarnosti realizira, ostvaruje u životu Crkve i kršćana. To bi trebalo biti vidljivo i u Crkvi i u kršćanima svih vremena“, ustvrdio je dubrovački biskup.

Ulomak iz Djela apostolskih (Dj 4, 32-37) posebno ističe kršćansku solidarnost koja bi trebala biti svjedok te rođenosti odozgor, rođenosti od Duha Svetoga. Biskup je podsjetio kako se to odnosi na općenito upravljanje materijalnim dobrima ali osobito se odnosi „na upravljanje crkvenim dobrima i naš odnos prema njima“.

„Zašto ističem posebno crkvena dobra? Zato što ulomak iz čitanja pokazuje kako su ta dobra počela nastajati. Nastajala su tako da su vjernici donosili apostolima i stavljali im na raspolaganje ono što su oni imali, pa su oni to kasnije dijelili drugima, i uvijek je to bilo u svrhu solidarnosti i onog poslanja koje Crkva ima“, objasnio je biskup same početke.

Dodao je kako su kasniji crkveni zakoni odredili da se solidarnost koju bi ta dobra trebala u sebi uvijek sadržavati i dodatno precizira.

„Donesene su odredbe prema kojima crkvena dobra mogu biti namijenjena samo za tri svrhe. Prva svrha je izvršenje poslanja onog ‘biti svjedoci Gospodinovog uskrsnuća’ odnosno Evanđelja što se u svakodnevici pretvara u različite pastoralne aktivnosti koje Crkva ima. Dakle, njezina dobra trebaju služiti njezinom pastoralnom poslanju, navještaju evanđelja i svemu drugom što služi tom poslanju Crkve. Drugi razlog zbog kojeg Crkva ima materijalna dobra je pristojno uzdržavanje onih koji vrše to poslanje kako ne bi oskudijevali ni u čemu, ali i kako se ne bi razbacivali. Da se ne bi dogodilo to razbacivanje Crkva je odredila da nama koji dobivamo od crkvenih dobara za vlastito uzdržavanje ta dobra trebaju služiti samo za nužno uzdržavanje. A sve što nam ne služi za nužno uzdržavanje ne bi ponovno trebalo pripadati nama – dakle ne bi se trebalo stavljati u jastuke, na bankovne račune, ulagati u skupe automobile, markiranu odjeću i privatne kuće i stanove – nego bi trebalo ponovno služiti poslanju Crkve i onom trećem razlogu zbog kojeg Crkva stječe materijalna dobra, a to je Caritas, odnosno da nitko ne bi oskudijevao u Crkvi. Iako Crkva nije i ne treba biti svedena na jednu humanitarnu organizaciju, djelotvorna ljubav je uvijek bila i jest jedna od tri njezine temeljne zadaće.“

U ovom vremenu koronavirusa uskrsni pogled je potreban i na život koji trenutno živimo kako bismo bez obzira na okolnosti razumjeli i u punini živjeli svoje kršćansko poslanje i svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi, nastavio je biskup.

„Taj uskrsni pogled će nam trebati u vremenu koje dolazi i koje će biti obilježeno, svima nam je jasno, ekonomskom krizom. Ona se već osjeća jer su mnogi, osobito sezonski radnici, ostali bez ikakvih primanja. Budući da smo sve gradili na jednoj grani, turizmu, a od njega ove godine, kako stvari stoje, neće biti baš velike zarade, svi smo pogođeni. Pogađa i nas u Dubrovačkoj biskupiji i tu stvarnost dijelimo sa svima vama“, podsjetio je biskup na neke činjenice te poručio: „No, to ne smije dovesti do toga da postanemo nesolidarni s onima koji su potrebniji od nas. Broj korisnika Caritasa svaki dan sve više raste. Ne smije se dogoditi da ovo što svi zajedno, s cijelim svijetom, prolazimo nekima postane prilika za bogaćenje na štetu onih najslabijih i najizloženijih među nama.“

Biskup je zatim naglasio: „Sad se borimo za život starijih. Sutra se moramo boriti za život i dostojanstvo siromašnih među nama. Ovo nam vrijeme, pogledano iz uskrsne perspektive, treba biti i jest poziv za nastavak solidarnosti u duhu prve Crkve. Budemo li solidarni kao što su to bili oni, dijeleći svaki svoj dio odgovornosti i svoj dio dobara, ovo ćemo vrijeme svi zajedno proći manje oštećeni. Bitno je da nitko ne oskudijeva ali i da nitko ne gomila, nego da svi imaju onoliko koliko im je potrebno. Znam da ovo djeluje kao utopija. Ali ako je prosvijetljeno uskrsnim svjetlom prestaje biti utopija i postaje stvarnost. Prva Crkva je bila tome dokaz.“

Pozvavši vjernike okupljene u live streamu da im u takvom promišljanju pomogne i zajednička molitva krunice u kojoj će razmišljati o otajstvima svjetla iz Isusovog života među nama, dubrovački biskup je dodao: „I ono što je on govorio i činio zvučalo je kao utopija. Mnogi su ga zato i napustili, čak i najbliži učenici. Na kraju, iako je ostao potpuno sam, ta utopija je uskrsnućem postala stvarnost. Ne samo za njega nego i za nas, za cijelo čovječanstvo. I začetak novog života, života odozgo, života u Duhu Svetome. Prva Crkva je tome svjedok. Neka bude to i Crkva našeg vremena. A bit će ako to budemo mi kršćani, bez obzira koju ulogu u Crkvi imamo. Budimo svjedoci.“

Uz razmatranje ulomka o Crkvi iz Ispovijesti vjere naroda Božjeg svetog pape Pavla VI. na početku krunice, te razmatranja Isusovog razgovora s Nikodemom, u nastavku večernje molitve također su izmoljene i Molitva sv. Antunu, jer je u tijeku pobožnost Trinaest utoraka na čast sv. Antunu, zatim Molitva za sinodu Dubrovačke biskupije i Molitva Gospi od Porata.

S biskupom u katedrali su molili generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni župnik don Marin Lučić, katedralni vikar i kancelar don David Marjanović, dok je pjevanje uskrsnih pjesama predvodila voditeljica Mješovitog katedralnog zbora Maja Marušić.

Večernja molitva u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku nastavlja se u online prijenosu svake večeri u 20 sati, a može se pratiti i putem YouTube kanala Dubrovačke biskupije.