Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u zajedništvu s predsjednikom HBK mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, i apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom te još 16 nadbiskupa i biskupa iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i uz koncelebraciju 16 svećenika i asistenciju jednog đakona.

Biskupi HBK i BK BiH

Pozdrav svakom biskupu poimence uputio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica napominjući da su neki od prisutnih biskupa „u sadašnjoj svojoj službi prvi put u ovoj ‘majci svih crkava’“ u Banjolučkoj biskupiji. „Hvala vam svima što ćete zajedno s prisutnim vjernicima, koji su kao „reliquiae reliquiarum“ (ostaci ostataka) do nekadašnjeg – tj. zadnjeg rata – brojnog katoličkog pučanstva u ovom gradu i okolini, došli da zajedno s nama zahvale Bogu za njegovu dosadašnju trajnu pomoć i zaštitu i da ga zamole za svjetlo i snagu Duha Svetoga, kako bi s kršćanskom poslušnošću i ubuduće spremno prihvaćali ono, što im mi, njihovi duhovni pastiri, kao Kristovi predstavnici, određujemo u Crkvi – kao njihovi učitelji i upravitelji“, kazao je biskup Komarica.

„Draga braćo u biskupskoj službi, u duhu ovog, upravo započetog svetog korizmenog vremena koje nas podsjeća na obvezu dobivenu od Boga: a prenosi nam ju njegov prorok Izaija, da kidamo okove nepravedne, razvezujemo spone jarmene, puštamo na slobodu potlačene, dijelimo kruh svoj s gladnima … i da se ne krijemo od onoga tko je naše krvi (usp. Iz 58,6-7), mi se u ovoj biskupiji i zemlji trudimo da to činimo bilo za to zgodno ili nezgodno vrijeme ili podneblje (usp. 2 Tim 4,2). Molim Boga, ne samo večeras, da vam pomogne, kako biste vi nama mogli pomoći u našoj želji i obvezi da i ubuduće vjerodostojno svjedočimo svoj kršćanski identitet u ovom gradu, biskupiji i zemlji, gdje nas je naš Stvoritelj postavio sa zadaćom da ne budemo neplodna smokva (usp. Mt 21,19) nego da rod donosimo i da taj naš rod ostane (usp. Iv 15,16)“, kazao je biskup Komarica izražavajući iskrenu zahvalnosti i dobrodošlicu svima, a napose nadbiskupima, biskupima i svećenicima iz Republike Hrvatske.

Prigodnu propovijed uputio je predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski koji je na početku podsjetio da su prošle srijede započeli korizmeno vrijeme, „te posipanjem pepela po našoj glavi čuli riječi: Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti; ili Obrati se i vjeruj evanđelju“. „Ako smo se životom i ponašanjem udaljili od vjere, Boga i Crkve, obrati se i vjeruj. Vjeruj evanđelju koje je radosna vijest tvoga spasenja. Vjeruj Bogu koji te po krštenju učinio svojim odabranim djetetom. Vjeruj i vjera će te spasiti. A drugim obrednim izrazom, ‘sjeti se čovječe da si prah’, obuzdava se naša oholost srca i pameti. I posvješćuje da smo jadna, krhka i prolazna bića“, rekao je biskup Puljić.

Govoreći o misnom odlomku iz Knjige Postanka iz kojeg se razabire „kako Bog ‘stvara čovjeka’ i želi da bude ‘živa duša svemira’…“. „Povijest čovjeka počinje kušnjom… Nije nam svejedno kad na istim stranicama Biblije čitamo da je čovjek kao djelo Božje protjeran iz Edena i bačen na zemlju ratova, logora i ubijanja; u prostore pune bolesti i umiranja, u dolinu suza. Ne čudi onda što čovjek propituje može li ovakav svijet zaista biti djelo dobrog i mudrog Boga? Je li tako uvijek bilo i hoće li tako biti i ostati? To su pitanja koja su i vas progonila dok ste vlastitim očima gledali progone ljudi, oduzimanje imovine i druge ratne strahote. U opisu dalekih i nedavnih događaja otkrivamo povijest grijeha i milosti koji su sastavni dio ljudske povijesti. Samo u svjetlu Božje objave moguće je razabrati sudbinu ljudi i naslutiti odgovore na teška pitanja zla i grijeha, kao i njegove podložnosti bolesti i smrt, iako čitavim svojim bićem čovjek teži za besmrtnim životom i blaženstvom“, kazao je nadbiskup Želimir.

Misa uoči XXII. redovitog zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK.

„S takvim pitanjima mučio se i mladi Ivan Merz koji se rodio, ovdje u Banjoj Luci, prije 124 godine (1896.), te u ovom gradu po krštenju bio pribrojen Božjem narodu. Dok je studirao na Vojnoj akademiji u Beču, izbio je Prvi svjetski rat, pa je i on bio mobiliziran. Poslan je na bojište u Italiju (1916.-1918.) gdje proživio sve ratne nevolje i patnje stradanja. To mu je pomoglo da doživi potpuno obraćenje… Blaženi Ivan Merz bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, dnevne pričesti, adoracije i predanog trpljenja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim na Petrićevcu, 22. lipnja 2003., i postavio mladima i vjernicima laicima za uzor kršćanskog života. Gdje je mladi Ivan nalazio snagu i nadahnuće za predanost i strpljivost, nesebičnu ljubav i apostolsku revnost po kojoj se približavao idealu kršćanske savršenosti? Na to pitanje odgovara korizma koja je vrijeme ‘duhovnog boja’ i borbe u kojoj se služimo oružjem vjere, molitve, posta i pokore… I posebice po sudjelovanju na slavljima euharistije koja je vrhunac zahvalnosti i sebedarja. Blaženi Ivan Merz je kao mladi profesor u Zagrebu svaki dan bio na Misi i pričešćivao se. Znao je, naime, i vjerovao da nas euharistija odgaja za osjećaje ljubavi, razumijevanja i praštanja. I razgaljuje srca bračnih drugova, ublažuje i umanjuje tugu i probleme napuštenih i bolesnih, prevladava sukobe zavađenih“, istaknuo je nadbiskup Želimir.

„Draga braćo biskupi, svećenici i Bogu posvećene osobe, dragi štovatelji blaženoga Ivana i svete Euharistije! Primjer blaženoga Ivana Merza, koji se dnevno hranio Božjom riječju i euharistijom, potiče i nas da se družimo s Isusom koji je tu među nama, pod prilikama kruha i vina kako bismo i mi poput ovoga Božjeg miljenika otkrivali blagodati Božjih darova koje nam ostavio u svojoj Crkvi. Okupljajmo se oko njegovoga stola eda bi rasla naša svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po krštenju. Hranimo se svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka, koji ima odgovore i na naša brojna pitanja. On nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova“, rekao je na kraju nadbiskup Želimir.

Na kraju mise svi okupljeni izmolili su molitvu koja se redovito moli u župama Banjolučke biskupije, a to je molitva za trpeću braći i sestre u kršćanskoj vjeri u Sjevernoj Koreji.

Biskup Komarica još jednom zahvalio je svim biskupima te poimence spomenuo sve koji su bili u koncelebraciji kao i pojedine koji su te večeri došli na zasjedanje. To su: mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH, kardinal Puljić, kardinal Josip Bozanić, nadbiskup metropolit zagrebački, mons. Želimir Puljić, mons. Marin Barišić, nadbiskup metropolit splitsko-makarski, mons. Nenryk Hoser, apostolski delegat za Međugorje, mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, mons. Dražen Kutleša, biskup porečko-pulski, mons. Ivica Petanjak, biskup krčki, mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski, mons. Petar Palić, biskup hvarski, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH, mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki i mons. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije.

XXII. redovito zajedničko zasjedanje članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije održava se se u ponedjeljak, 2. ožujka 2020. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci.