Biskupi trebaju voditi narod sve dubljem iskustvu Crkve kao kršćanskoga bratstva

Evanđelje treba predstavljati tako da ono može biti prihvaćeno i shvaćeno od svake osobe, nezavisno od njezine naobrazbe i uljudbe

(…)

2. Crkva je dužna predstavljati Evanđelje na način da ono može biti prihvaćeno i shvaćeno od svake osobe, nezavisno od njezine naobrazbe i uljudbe. Zato svaka područna Crkva mora naučiti “izražavati Kristovu poruku služeći se pojmovima i jezicima različitih naroda” te istodobno promicati “životnu “razmjenu dobara između Crkve i uljudbi različitih naroda” (Gaudium et spes, 44). Ta je inkulturacija nužna “za stvarno ukorjenjenje Evanđelja u Africi (Ecclesia in Africa, 59). Riječ je o dvostrukom postupku koji uključuje “unutrašnje preoblikovanje izvornih uljudbenih vrijednosti njihovim ucjepljenjem u kršćanstvo i ukorjenjenje kršćanstva u različite uljudbe” (Redemptoris missio, 52). Vi biskupi dužni ste bdjeti nad tim nastojanjem i jamčiti njegovu autentičnost. U Africi, što sam u više prilika mogao osobno promatrati, poimence za moga pohoda Africi prošle godine, u životu naroda toga kontinenta ima mnogo sastojaka koji mogu služiti kao kanali da se po njima širi i omogući bolje shvaćanje evanđeoske poruke. Ti sastojci, kad ih jednom prožme duh Evanđelja, vode do mijenjanja prilika i okolnosti koje treba ozdravljati.

(…)

3. Svjestan sam činjenice da kad je riječ o sučeljavanju s tim i drugim prilikama djelujete u tijesnoj suradnji s drugim crkvenim zajednicama kojih ima u vašoj zemlji, naročito u sklopu lesotskoga kršćanskog vijeća. Ne gubeći iz vida konačni cilj ekumenskoga dijaloga koji je traženje potpunoga jedinstva Kristovih učenika, preostaje mnogo prostora za povezano djelovanje usmjereno obrani ljudskoga dostojanstva i slobode, služenju općem dobru, te pružanju pomoći i potpore svima koji je trebaju.

4. U ispunjavanju vaših dužnosti pomažu vam svećenici koji su posvećeni “za izgradnju tijela Kristova” (Ef 4, 12), koje vam je Bog dao za suradnike, Kao “pravi očevi koji se ističu duhom ljubavi i revnosti prema svima” (Christus Dominus, 16), biskupi bi morali hrabriti i podupirati svoje svećenike. Ništa ne može nadomjestiti osobnu ulogu koju vršite pomažući im da “oživljavaju Božji dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku” (Tim 1,6). Podupirite ih dok se bore za trajno obraćenje i nastojte produbljivati njihovo poistovjećivanje s Kristom, Velikim svećenikom.
Uzdam se da ćete, usprkos svim svojim potrebama, nastaviti i dalje davati prednost odgoju i obrazovanju pripravnika za svečeništvo, osobito glede onoga što se odnosi na duboku vjeru i kršćanske kreposti koje će im omogućiti da budu uvjerljivi svjedoci, riječju i djelom Radosne vijesti spasenja u Isusu Kristu.
(…)
Ne oklijevajte pozivati svoje najbolje svećenike na službe u svečeništvu, (usp. Optatam totius, 5), u svim dijelovima sjemenišnog života pripravnici imaju potrebu vidjeti pravi svećenički identitet, vidjeti svećenika koji je suobličen Kristu, Dobrome pastiru, i koji je pozvan za sve uprisutnjavati Gospodinovu ljubav (usp. Pastores dabo vobis, 21-23).
(…)

6. Svrha svih vaših dušobrižničkih napora je ozbiljno “produbljivanje vjere” koje je osobito potrebno u naše dane uzimajući u obzir suvremene pojave “obiteljskog iskorjenjenja, urbanizacije, nezaposlenosti kao i brojnih materijalističkih zavodljivosti” (Ecclesia in Africa, 76). U tom smislu skup katoličkih škola u državi predstavlja vašu veliku zaslugu i to je jedno od vaših glavnih nastojanja. Ohrabrujem vaše napore za bolje sporazumijevanje s državom, za nadvladavanje sadašnjih poteškoća školskoga sustava. Djelotvornost vaše škole u ispunjavanju potreba djece ovoga naroda uvelike ovisi od sposobnosti tih škola da sačuvaju posebni katolički identitet. Nazočnost Crkve na području obrazovanja, kao i na području socijalne skrbi i zdravstva, vidljivi je izraz kršćanske ljubavi, ljubavi koja se mora razlijevati da bi odgovarala uvijek novim izazovima. Sadašnje društveno i gospodarstveno stanje u vašoj zemlji proizvodi poteškoće na gotovo svim područjima življenja tamošnjega svijeta, zbog čega su ljubav i solidarnost potrebnije nego ikada. Istinsko svjedočenje duhovnim i tvarnim služenjem uvijek je dokaz vjerodostojnosti Kristovih sljedbenika.

7. Približavajući se velikom jubileju Godine 2000. cijela je Crkva pozvana pripremati se za osobite milosti koje će biti postignute tim slavljem (usp. Tertio millennio adveniente, 15). Zato vas ohrabrujem razmisliti u kojoj mjeri možete svoj narod voditi prema sve snažnijem iskustvu Crkve kao kršćanskoga bratstva, kao živućega jedinstva u kome svi članovi razmjenjuju svoje duhovne darove te čine vidljivo nazočnim jedini Božji život Oca i Sina i duha Svetoga. (…)