Budi dio naše mreže
Izbornik

Biskupski vikarijat za Srijem Prečasnom Biskupskom ordinarijatu Đakovo

Biskupski vikarijat za Srijem
Prečasnom
Biskupskom ordinarijatu
Đakovo

Prečasni naslov se i dalje izvješćuje o nemilim događajima, progonstvima vjernika i svećenika na ovom dijelu biskupije Srijemske u Republici Srbiji. Događaji se izmjenjuju vrlo brzo i može se slobodno kazati iz sata u sat.

1. Dne 11. kolovoza u samostanu franjevaca u Zemunu ujutro oko 9 sati susreo sam majku našega svećenika i župnika u Novom Slankamenu. Župnik, njezin sin, morao je pobjeći, jer su mu prijetili da će ga ubiti, a majka je ostala u župnom stanu. No, svagdanje maltretiranje i prijetnje učinili su svoje. Majka je napustila župni stan 10. o. mj. navečer, jer su prijetnje i maltretiranje prevršile svaku mjeru. Ostavila je sve, ponijela je samo ručnu torbicu i svoje osobne isprave. Župnik je Eduard Španović.
2. Župnik u Novim Banovcima – nedaleko Beograda – gospodin Tomislav Radišić također nije spavao u svojoj kući-župi i kada je 10. o. mj. došao doma na vratima kuće bio je natpis “useljeno”. Ušavši u dvorište našao je grupu civila, pozdravio “dobar dan” i na njihov upit tko je predstavio se da je župnik, paroh. Dobio je odgovor: “Mi smo se uselili i ako želite možete s nama biti. Jedna soba vama, a nas desetoro bit ćemo u drugim prostorijama. Zajednička kuhinja, kupaonica i ostalo.” Isti su se uveliko služili i sa stvarima, priborom i jelom što su našli u kući, kao da je sasvim normalno. Župnik će ići u stanicu milicije u St. Pazovu i tražiti zaštitu.
3. Župnik u Golubincima gospodin Jozo Duspara također već nekoliko noći na spava u župnom stanu, jer je sam. Poslije sv. mise navečer 10. o. mj. oko 20 sati otišao je iz župe. Sutradan ujutro pozvavši telefonom zvonarku, dobio je odgovor: “Gospodine, nemojte dolaziti doma. Sve nače hrvatske kuće su obilježene u selu, pa i župni stan!”
4. Dne 11. 8. u Zemunu od gospodina mons. Antuna Kolarevića, župnika i dekana, doznah da je župnik iz Suršina, gospodin Đuro Kedveš, javio telefonom da su svi vjernici Hrvati u Suršinu dobili obavijest da se do 12 sati moraju iseliti. No, danas prije podne javio je telefonom da je jučerašnji dan prošao u redu i da nije bilo nasija. Milicija je uredovala i sve je prošlo u miru.
5. Dne 11. 8. gospodin Boško Radielović, župnik i dekan u Rumi, javio je da je u većini hrvatskih kuća na “bregu” useljena po jedna obitelj izbjeglica. Ne zna se da li privremeno ili za stalno.
I dalje ima maltretiranja svake vrste, telefonskih prijetnji, paljenja stanova i kuća i nije čudo da je u ljudima strah i bojazan.
Jučer je u Ministarstvu vera Republike Srbije obećana pomoć i zaštita, te da će se obavijestiti svi nadležni faktori i da ne smije biti nasilja i maltretiranja, jer je to stav Vlade Srbije i Predsjednika Srbije. Nadam se da će ovo obećanje biti i sprovedeno od riječi na djela.

Molim prečasni Naslov i sve nadležne faktore za zaštitu naših vjernika i naših svećenika kao i zaštitu crkvenih objekata, kako župskih stanova, tako i naših crkvi.
Nadam se da ovaj vapaj za pomoć i zaštitu neće biti “glas vapijućega u pustinji”!

Uz iskren pozdrav i preporuku u molitve, odani u Gospodinu:
12. 8. 1995.

Prelat mons. Stjepan Miler, v. r.
Biskupski vikar za Srijem