Gospa Fatimska zaštitnica je sestara Služavki Malog Isusa, a vjernici toga kraja Gospu Fatimsku na poseban način časte od vremena dolaska sestara u Šestanovac – od 1966. godine.

Upriličena je tradicionalna procesija s Gospinim kipom kroz mjesto Šestanovac. Gospin kip su u procesiji nosile djevojke u narodnim nošnjama, a djeca su posipala cvijećem cestu kuda je nošen Gospin kip.

Nakon procesije uslijedilo je misno slavlje u dvorištu samostana koje je predslavio don Marinko Vidović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, a u suslavlju su bili župnik Katuna Kreševa don Mijo Grozdanić, don Mladen Ivišić, župnik Žeževice, don Ivan Sučić, župnik Slimena, don Mate Vilić, domaći sin župnik Novih Sela na Cetini, don Stipe Vrdoljak, svećenik u mirovini. Cijelo vrijeme bio na raspolaganju za ispovijed bio je don Nenad Čondić, župnik Zadvarja i Brela Gornjih.

Pod vodstvom sestre Danke Žaper, u toj prigodi pjevali su zborovi župa Katuni-Kreševo i Žeževice.

Don Marinko je u homiliji podsjetio da se, osim u Fatimi, kroz ovih dvadeset stoljeća kršćanstva Gospa ukazivala preko 2400 puta, što je u prosjeku svake godine, pa i češće. Naglasio je tri ključne stvari: „Kome se Gospa ukazuje? Uglavnom djeci! Kakve su poruke ukazanja? U slučaju Fatime Franjo je samo vidio, Jacinta je čula i vidjela, ali nije razgovarala i na kraju Lucija koja je i čula i vidjela i s Gospom razgovarala. I evo već poruke kako se komunicira s Bogom i kako Bog komunicira s nama. Koje su okolnosti ukazanja? Sjetimo se: 1917. godina. Prvi svjetski rat. Čovječanstvo u velikom boju i čovječanstvo koje vapi za mirom. Napokon, nije li i Međugorje Gospa došla pred rat, upozoriti na nešto, kazati poruku mira?! Međutim, ta njezina poruka mira je dalekosežna. To je poruka da će se Rusija obratiti, da će Rusija početi častiti njezino Prečisto Srce. Uz tu poruku mira bila je i poruka koja je uznemirila katolički svijet. Ta je poruka bila ona treća tajna, jer je vidjela čovjeka u bijelom koji duboko pati. Kasnije smo saznali da je taj čovjek bio papa Ivan Pavao II. kad je na njega izvršen atentat koji je jedva preživio i to baš na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 1981. godine. Sam je rekao da je netko skrenuo metak, a on je vjerovao da je taj netko bila upravo Gospa. Glavna poruka – da uz vapaj i čežnju za mirom dok smo ovdje na zemlji toga mira ipak neće u potpunosti biti dok se ne ‘dočepamo’ Boga u eshatonu, u vječnosti. Poruka mira dolazi iz stvarnosti Isusa Krista. On je mir naš. I zato on šalje Majku”, kazao je propovjednik.

„Što nam Gospa ima reći? Nema puno rečenica koje nam evanđelje prenosi iz Marijinih usta, ali slušajući današnje evanđelje o Marijinu pohođenju Elizabeti, zaključujemo četiri bitne poruke. Prva rečenica je njezina zbunjenost, njezino čuđenje, njezino iznenađenje kad joj anđeo navješćuje da će roditi sina, jer joj nije jasno kako će to biti. Druga rečenica je također iz ovoga Lukinog evanđelja gdje Marija ne razumije, ne shvaća, ali ipak govori neka mi bude tako kako je Bog zamislio. Zbunjenost i predanost! To je Gospina poruka i za nas kroz sva njezina ukazanja – koliko god smo zbunjeni tim ukazanjima u njima nas ona uvijek poziva na predanost Bogu, na molitvu, na sakramente”, istaknuo je.

„Dalje imamo još dvije riječi kod svetoga Ivana. Tamo je Ivan nigdje ne naziva Marijom, nego ženom. Sin se majci obraća sa: ženo. Zašto? Ona je majka cijeloga čovječanstva i ne smije ostati navezana samo na Isusa. Marija se obraća Isusu u Kani Galilejskoj. Vina nemaju, a on joj odgovara: Ženo, što ja imam s tobom. Još nije došao moj čas. Marija se povlači i govori učenicima: Učinite kako vam on kaže. Ovdje nije važno vino kao piće, nego ono simbolizira radost. Marija uočava da nemaju radosti. Međutim, što znači da nije došao njegov čas? Njegov čas je onaj kada se on predaje u smrt na križu, a na to je majku trebalo pripremiti. I pod križem Isus prije smrti govori majci: Majko, evo ti sina!, a Ivanu: Ivane, evo ti majke! Je li Marija htjela taj čas? Ma sigurno kao majka nije. Međutim, taj čas je ono što čovjeku obećava vječnu sreću. Zato Marija u svim porukama uvijek ponavlja: Učinite ono što vam Isus kaže. A gdje to mi čujemo njezina sina? Njega više nemamo u obličju ljudskog tijela, ali on je poslao Duha Svetoga da boravi i djeluje u nama i među nama – u svojim srcima, u svojim savjestima, u Crkvi koja se uporno treba ugledati u Mariju. Čovjeku treba Božja opomena, Božja uputa ali i Božja utjeha. Sjetimo se, u prvom ukazanju Marija najprije upozorava: djeca vide pakao i Gospa im govori da to nije Božja volja za čovjeka. Čovjek svojim životom, svojim neuvažavanjem Božje Riječi i Božje volje, sam sebe strovaljuje u pakao.

Hoće li se Gospa i dalje ukazivati? Hoće. Uvijek u istim okolnostima. Uvijek kad se čovjek, čovječanstvo nađe u teškim krizama, kad ne zna izlaz, kad srlja u propast. Bog će uvijek intervenirati preko svoje Riječi i preko svoje Majke, jer Bog želi čovjekovo spasenje.Od povijesti se uči. Povijest se ne smije zanemariti”.

U zaključku propovijedi, don Marinko Vidović je poručio: „Sva ukazanja donose nam sažeto ovu poruku: Otvorite se, recite ‘da’ i imat ćete životnu radost pa makar vam smrt bila za vratom kao što je bila i našim braniteljima u vrijeme Domovinskog rata jer su bili spremni čuvati i braniti svoj dom, obitelj i domovinu. I dok Bogu životom kažemo svoj ‘da’, za nas ono prvo viđenje iz Fatime za nas sigurno neće vrijediti, za nas pakla neće biti”.

Gospinu krunicu i večernju misu uz blagoslov djece predvodio je župnik don Mijo Grozdanić.

Poslije mise bila prigodna priredba za djecu za koju se pobrinula TZ Šestanovac.