Slavljene su tri mise, a središnju  predslavio je don Rajko Marković, župnik Župe Presvetog Srca Isusova – Potoci. U koncelebraciji uz župnika prečasnog don Stipu Jerkovića bio je neretvanski dekan don Davor Bilandžić,  brojni svećenici Neretvanskog dekanata i svećenik iz Rusije don Jurij Mecler. Slavlju je nazočio i pravoslavni paroh o. Lazar. I ove godine nije održana tradicionalna procesija. Župa se za slavlje pripravljala trodnevnicom. Na misnim slavljima sudjelovali su i brojni vjernici okolnih župa.

Pozdravljajući sve nazočne, don Rajko je rekao kao mu je drago što je u zajedništvu sa brojnim vjernicima oko Kristova oltara. „Slavimo Gospu Lurdsku, ali nas uvijek majka Isusova upućuje prema Isusu. On je središte našega života, On je naš uzor, On je naš svjetionik“, naglasio je.

“Kad smo ljetos, nas nekoliko svećenika stolačkog dekanata obilazili župe neretvanske, pogotovo s lijeve strane, koje su nekad pripadale starodrevnoj Trebinjskoj biskupiji, navratili smo kod don Stipe… Lijepo nas je primio i ugostio i tad zagovorio za današnji dan. Tada sam bio župnik Stoca, gdje sam radio duhovno i pastoralno 22. g. Ove godine po odluci  novog biskupa sam u Bijelom Polju. Dok sam bio župnik Hrasna 19 g. vrlo lijepo smo komunicirali, bili smo susjedi, graničari”.

“Požarevačkim mirom 1718. godine Dobranje su prepolovljene na dva dijela, jedan dio pripao je Hercegovini, drugi Dalmaciji. Dio u Hercegovini otišao je pod Tursku, a dalmatinski dio pod Veneciju; bilo je naroda i s jedne i druge strane. Međutim, svijet iz Hercegovine se iseljavao, pa je samo ostala jedna Maslaćeva kuća – pok. Ivana, danas kuća  Mladena Maslaća. Iz te kuće su dvojica uglednih  svećenika naše Trebinjske biskupije – don Vidoje i don Andrija iz Dobranja, koji su moje rodne Dubrave, župu kod Stoca, držali kao župnici 60 godina. Bio je u toj  kući oltar, kapela, pa kad bi ih Turci potjerali od Stoca iz Dubrava došli bi u Dobranje u svoju rodnu kuću, tu su govorili svetu misu. Tu je bio oltar i to je ostalo dugi niz godina. Mladen je to htio obnoviti, pa je 1999. u svibnju pozvao i župnika i biskupa Ratka. Došli smo u Dobranje, 6 svećenika, biskup i oko 200 duša  na toj svetoj misi, iz Dobranja , Bijelog Vira, Hrasna, Boruta, tako da smo lijepo taj dan obilježili na uspomenu dvojice vrlih svećenika, braće Vidoja i Andrije”, rekao je propovjednik i nastavio:

“Slavimo danas Gospin blagdan, Gospe Lurdske, Isusove i naše majke. Čuli smo u evanđelju da je Isus prvo čudo učinio upravo na nagovor svoje majke – pretvorio vodu u vino u Kani Galilejskoj. Zato se Gospi molimo, jer je ona  moćna kod svoga sina Isusa. Kako može Isus svoju majku ne uslišiti! Zato se molimo Gospi  za razne potrebe i ona nas uslišava, ona naše želje prenosi svome sinu Isusu  i  preko njezinih ruku i molitva uslišava naše razne  potrebe.”

„Danas bi posebno uputio Gospi  molitve u ime svoje i svih vas za našu hrvatsku katoličku budućnost na ovim prostorima, za naše mlade na kojima počiva budućnost našega naroda, za naše obitelji, za naše brakove koji su jezgro i temelj svakoga društva, svake župe pa i naše Katoličke crkve, da nam  Gospa  izmoli od Isusa milost da blagoslovi naše  mlade. Danas Crkva sve poduzima da naši mladi sklapaju svoje brakove, da se pripremaju za brakove, da  budu svjesni da je to sakrament , da se ne rastavljaju, nego da žive u ljubavi. Zato Crkva poduzima tečajeve, duhovne obnove, duhovne vježbe za naše mlade da ih dobro pripremimo za brak. Nažalost nekad mladi neodgovorno ulaze u brakove, neodgovorno se pripremaju, neodgovorno stupaju u brak, pa onda ljubav pomalo hladi pa dolazi do rastava.”

Na posebno duhovit način,  osvrnuo se na stanje u obitelji, te tako dobro nasmijao vjernike. Kad brak ohladi, don Rajkov savjet je: „Zagrijte taj brak, obnovite ljubav, ljubav se može ponovno zagrijati, obnoviti, da ne budete dosadni jedno drugome, da bude raj u tvom braku, a ne pakao i nesuglasice!“

“Dragi moji bračni parovi, kakvi ste vi u braku, kako vaš brak funkcionira, je li tvoj brak primjer tvojoj djeci?”, zapitao je. “Pitam jednu djevojku – zašto se ne udaješ, vrijeme ti je. E, kad bi našla momka kao što  je moj tata, sutra bi se udala, rekla je…. Djeca u roditeljima gledaju primjer, gledaju uzor. Zato dragi roditelji budite dobar primjer svojoj djeci”, naglasio je propovjednik.

U ratu,  posebno ga se dojmio jedan primjer koji može biti jako poučan, nastavio je. “Župa Hrasno bila je na prvoj crti obrane, pa dolaze s druge strane granate s neprijateljskih položaja. Naši hrvatski branitelji stali u obranu svoga života, izložili svoje živote, napravili rovove, zaslone pa mi pričaju jedan događaj… Padaju granate, zapovijed je u skloništa i zaklone dok to prođe. Mi smo se zaklonili, padaju granate sa svih strana. Kad je to prestalo, zapovijeda zapovjednik na zborno mjesto. Izlazimo iz  skloništa, brojimo se, nema nam Ivana. Vratismo se nas nekoliko  da tražimo Ivana.  Otprilike znamo gdje bi trebao biti. Došli do njega, Ivan taman izdahnuo.”

“Ivana je pogodio geler ispod srca, krvario je, vidio je umire. Htio je ženi ostaviti oporuku – nije znao kako. Nema ni papira ni olovke, pa je otvorio svoju vojničku torbicu, našao zamotan sendvič, odmotao ga i vratio u torbicu, a zgužvani papir raširio pred sebe. Traži olovku, nema je, pa je onda uzeo jedno drvo, prelomio i malo zašiljio, umočio ga u svoju krv i na zgužvanom papiru napisao: „Ženo, bio sam ti vjeran do groba. Pozdravi moju mamu i pozdravi našu djecu. Voli te tvoj Ivan… Krvlju napisana oporuka!“  Na Ivanovom sprovodu, obitelj i brojni vjernici, nitko nije plakao. Svi su bili ponosni… „Ovo je kršćanski brak, ovo je obitelj, ovo je vjernost, ovo je muž i otac i sin, i dok budemo imali ovakvih očeva, ovakvih muževa, ovakvih brakova, ovakvih obitelji, naš će hrvatski narod imati budućnost!“

“Zato danas upućujemo svoje  molitve Gospi, Gospi Lurdskoj da ih prenese svome sinu Isusu da nam dade dobre mladosti, dobrih svetih brakova, dobrih pobožnih Katoličkih obitelji, pa ćemo na ovim prostorima  vjekovnim ostati  živjeti i postojati do konca svijeta. Bože daj da tako bude”, zaključio je homiliju vlč. Rajko Marković. Župnik, preč. Stipe  Jerković, na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju zaštitnice  župe.