Na početku propovijedi mons. Uzinić je istaknuo da Blažena Djevica Marija ima mnogo naziva kojima su ljudi imali potrebu izražavati svoju povezanost i blizinu s njom te je svako ime prepoznavanje njezinog poslanja u životu nas kršćana. Onima koji su nam blizu ‘tepamo’ različita imena pa tako činimo i s Blaženom Djevicom Marijom. Jedno od tih imena jest i ovo ime koje slavimo i u kojem je ispovijedamo kao onu koja je pomoćnica kršćana, rekao je propovjednik.

„Kako nam je to Marija pomoćnica? Najčešće se to naše promatranje svodi na to na što i inače svodimo svece – na njihovu ulogu zagovornika. Marija nam je ‘pomoćnica’ jer nam je zagovornica“, naglasio je. Osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak, naglasio je da Mariju gledamo kao onu koja ide u pomoć bližnjemu. Taj bližnji je njezina rodica Elizabeta. Marija hiti u gorje – da pomogne, da služi. No, Marija se kroz evanđeoske tekstove i na druge načine pokazala kao pomoćnica, rekao je propovjednik i kao primjer naveo sliku svadbe u Kani Galilejskoj gdje Marija zamjećuje da ‘nemaju vina’ te zagovara, a onda upućuje „sve što vam kaže, učinite“.

Ta uloga bl. Djevice Marije kao zagovornice nije se promijenila nakon njezinog preminuća i uznesenja na nebo, nego je dobila novu dimenziju. Ona koja je znala primjećivati ljude oko sebe i biti im pomoćnica, pridružujući se Isusovom djelu otkupljenja, pojasnio je mons. Uzinić. Ona, koja je bila ograničena u svojoj spoznaji, s uznesenjem na nebo dobiva novu dimenziju zagovornice jer stvari ne gleda samo iz naše ljudske perspektive, našim ljudskim pogledom, nego u zajedništvu s Bogom, kojega gleda licem u lice, stvari vidi na Božji način. Doista, kršćani su kroz svoju povijest puno puta osjetili Marijinu pomoć, njenu blizinu, njen zagovor te da ih prati svojom pomoći, rekao je mons. Uzinić.

U nastavku je uputio pitanje je li nam Marija pomoćnica samo zato što nas zagovara? Bilo bi to poprilično malo kako bismo u njoj doista prepoznali pomoćnicu, poručio je i obrazlažući se osvrnuo na svetopisamska čitanja dana, izdvojivši još dva načina na koja Marija vrši svoje poslanje ‘pomoćnice kršćana’. Izrazio je želju da nas sve zagovara u radosti koja nam je potrebna kako bismo u ovom konkretnom vremenu mogli živjeti i nastaviti ono poslanje koje imamo kao kršćani i kao Crkva, baš kao što je radošću ispunila Elizabetu i na isti način na koji je od radosti uskliknuo Ivan u Elizabetinoj utrobi pri susretu s Marijom.

Na tom tragu izdvojio je iz drugog čitanja iz poslanice sv. Pavla ap. Efežanima ‘izabranje’ – Bog nas je izabrao prije postanka svijeta, predodredio nas je u ljubavi. To predodređenje se na osobit način odnosi na Mariju, koja je od postanka svijeta bila predodređena da bude ona koja će Bogu reći svoj “evo me” i po kojoj će Bog postati s nama Bog. No, to izabranje i poslanje se, na individualan način, odnosi na sve nas. Bl. Djevica nam je svojim pristupom, načinom kako je odgovorila na Božji poziv, kako je Bogu rekla svoj ‘Evo me’, primjer kako i mi, svatko u svom zvanju i poslanju možemo i trebamo govoriti Bogu svoj “da”. Bog sa svakim od nas ima poziv. On sa svakim od nas računa. Marija nam je u tome pomoćnica, da uvidimo kako na taj Božji poziv odgovoriti potvrdno, njezinim načinom – ponizno, skromno – da poput nje možemo razumjeti i živjeti Evanđelje, poručio je propovjednik.

U nastavku je istaknuo da Mariju ne trebamo gledati samo kao pomoćnicu i zagovornicu, nego kao uzor. Marija je, braćo i sestre, jedna od nas. Ona je ljudsko stvorenje koje je Bogu u potpunosti reklo svoj ‘da’ i po tome je postala model nama kao pojedincima, ali i cijeloj Crkvi.

Nadodao je i treći način – Marija nam pomaže vidjeti budućnost spašenih. U njoj prepoznajemo ono što se treba dogoditi s nama već u ovoj zemaljskoj stvarnosti, a zatim i u vječnosti, kad ostvarimo poziv i ono poslanje koje mi imamo. Ona nam svojim primjerom otkriva nebeski Jeruzalem  – jer ona je slika toga nebeskog Jeruzalema. I pomaže nam otkriti kako već sada i ovdje može biti započeti živjeti taj nebeski Jeruzalem, koji je naša budućnost, ali koji se ne počinje ostvarivati u budućnosti nego u sadašnjosti. To se događa začinjanjem i rađenjem Krista već sada. Upravo to je zadaća Crkve – da za ovaj svijet, na drugačiji način nego Marija – začinjemo Isusa Krista, da ga ovom svijetu rađamo, da ga ljudima donosimo – da mi Crkva, koji još nismo u potpunosti ostvarili nebeski Jeruzalem i kojemu se nadamo, budemo već sada taj Božji ‘šator’ među ljudima, usvajajući isti vrijednosni sustav koji je usvojila Marija, odgovarajući Bogu na isti način na koji je to ona činila.

Obrazlažući temu, spomenuo se aktualnog trenutka i rasprava kako se odnositi prema nerođenom životu te apostrofirao Raniera Cantalamesse koji je jednom spomenuo da se i na vjerskom području može dogoditi pobačaj, odnosno da se može dogoditi da se Krist i u nama začne, a da se zatim pobaci, spontano, jer se nismo dovoljno brinuli za njega, ili namjerno zbog sebičnih razloga i naše prignutosti nad sobom i svojim interesima. Upravo se u tome pobačaju Isusa Krista nalazi uzrok svih drugih pobačaja i naših kršćanskih podbačaja. Da nam se to ne bi dogodilo, trebamo biti predani poput Marije u čuvanju i donošenju Isusa Krista drugima. Ona nam pomaže da Krista, kojega smo začeli u krštenju, kojega smo primili u prvoj pričesti, čije smo darove Duha Svetoga primili sakramentom potvrde, a time dobili poslanje ‘rađati’ ga drugima, doista i rodimo, da ga ne pobacimo, kako bi po nama u Crkvi nebeski Jeruzalem bio ne samo budućnost, nego i sadašnjost Crkve i svijeta po Crkvi, kako bi već sada s nama novim ljudima, obraćenim ljudima, moglo sve biti novo, zaključio je mons. Uzinić.

Tijekom liturgijskog slavlja salezijanci suradnici obnovili su svoje zavjete. Nakon mise i procesije s kipom te završnog blagoslova, vjernici i svećenici okupili su se u dvorištu župne crkve i u don Boscovom stilu, nastavili s radosnim druženjem.