Misno slavlje predvodio je fra Diego Deklić, župnik pulske Župe sv. Antuna Padovanskog, uz koncelebraciju više pulskih svećenika. Uvodnim pozdravom okupljenima na početku misnoga slavlja obratio se župnik te župe i pulski dekan preč. Milan Mužina. Ta je misa ujedno bila i posljednja etapa ekumenskog molitvenog hoda kojim se pulske župe uključuju u Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana.

Na početku homilije, fra Diego Deklić je ukazao na činjenicu, da iako Pavao ne spada u 11 Isusovih učenika koje Isus šalje odmah nakon svoga Uskrsnuća, Crkva ovog velikog sveca naziva jednom riječju – apostol.  Pa tako, „kada se u Crkvi kaže apostol, onda se uvijek misli na sv. Pavla, i on je doista ispunio Isusovu riječ “pođite po svemu svijetu”“, citirao je propovjednik.

Pavao je u svojim misijskim putovanjima doista prokrstario tada poznatim svijetom, Rimskim carstvom, ali prije nego je postao apostol trebao je proći proces koji se zove obraćenje, i danas slavimo blagdan njegova obraćenja koji je prethodio njegovu poslanju, rekao je propovjednik, te posvijestio kako taj čin Pavlova obraćenja, preokreta u njegovu životu opisuju Djela apostolska u tri navrata. To znači da je Crkva u ono vrijeme smatrala ovaj događaj jako važnim.

Tako čitamo, kako u svom uvodu sv. Luka kaže da je Savao bio zadahnut prijetnjom i pokoljem prema Gospodinovim učenicima. Nosio ga je duh koji je progonio kršćane, kasnije kad bude susreo Isusa bit će zadahnut drugim duhom, ne prijetnje i pokolja, nego duhom Uskrsloga Isusa Krista, rekao je propovjednik, te nastavio „kada susrećemo riječ zadahnut, važno je da se i mi ispitujemo kojim smo duhom mi nadahnuti, zadahnuti, koji nas duh u životu nosi naprijed, je li to duh Isusa Krista, je li to duh Njegova evanđelja. Činjenica da smo kršteni ne podrazumijeva, da nas u životu nosi duh Isusa Krista. Važno je kojem se duhu otvaramo u našem životnom hodu.“

Nadalje, Bog nas uvijek iznenađuje, tako i Pavla. On je imao svoje planove, a Gospodin ga je onoga dana prizemljio i preokrenuo. „Susret s Gospodinom često se događa baš tako iznenada“ naglasio je fra Diego, te pojasnio da se taj susret kod Pavla ostvaruje kroz dva znaka: svjetlost i glas. „Najprije je Savla, kasnije Pavla obasjala svjetlost s neba. Nije to sunčeva svjetlost, već druga, ona o kojoj smo slušali kroz božićno vrijeme. To svjetlo je obasjalo Savla, to svjetlo je prosvijetlio Pavla, svjetlo Isusa Krista, je On je svjetlo. Kad smo obasjani Isusom, onda u tom trenutku kao da nam to svjetlo daje novo gledanje na stvari, na život, na osobe, na sebe, sve bila novo kad nas Bog iznutra obasja svjetlom svoga Sina. To svjetlo bacilo je novi odsjaj na Pavlovu misao i posve ga preobrazilo“ pojasnio je propovjednik. Govoreći o drugom znaku, Pavlovu iskustvu glasa, posebno je ukazao na kratak razgovor Isusa i Pavla. „Ovaj na dijalog koji opisuje sv. Luka želi reći da svako istinsko obraćenje je zapravo susret, nitko se ne može obratiti, nitko ne može postati kršćanin ako ne susretne Isusa Krista. Susret s osobnom Isusom Krista koji životu daje novi obzor, daje nam da vidimo novim pogledom, taj novi obzor i konačni pravac života, i to je plod susreta. I Pavlovo obraćenje se događa iz susreta. Njemu nije netko rekao ‘moraš se promijeniti, moraš biti drugačiji’, nego zato jer je susreo Uskrsloga“.

Uz Isusov odgovor „Ja sam Isus kojega ti progoniš“, fra Diego je naglasio, kako se ne može progoniti mrtvu osobu. „Isus dakle nije mrtav, nego živ, ali taj Isus kojega Pavao progoni nije živ na isti način kao što smo mi sada, On sada živi jednim novim životom. Pavao ga ne vidi svojim očima, ali Isus nije zato manje živ, Uskrsli nije manje živ ako ga se ne može odmah prepoznati i vidjeti. Pavao saznaje da je Isus, koji je kralj slave u svakom učeniku kojeg Pavao progoni. Isus se identificira, poistovjećuje sa svakim svojim učenikom, sa svakim kršćaninom. Važno je o tome razmišljati, jer Isus kaže ‘progoneći njih, mene progoniš’. To znači, da smo mi jedno s Isusom, da On tako promatra nas, ‘tko čini nama nešto, čini Njemu’. To je naš identitet, to smo mi kršćani, jedno s Isusom Kristom“ rekao je propovjednik.

U odlomku čitamo i da je Pavao bačen na zemlju, prizemljio se. „To je važno u duhovnom putu, moramo se prizemljiti, a zapravo trebaju se srušiti naše iluzije, naša prepotencija, naša oholost, naše uzdanje u same sebe i u naše ljudske snage. Tek kada se to sruši u našem životu, onda započinje nešto novo“ posvijestio je fra Diego Deklić.

Na kraju homilije, je naglasio, kako se Isus šalje Pavla kršćanima. U tom kontekstu je podsjetio, kako je to važna poruka nama, jer nitko od ljudi ne može sam protumačiti Božje darove, nego mu, treba netko drugi, treba nam Crkva, treba nam zajednica koja će nam onda potvrditi da je naše duhovno iskustvo autentično. „Redoviti kršćanski put je onaj koji se povjerava zajednici i koji kaže neka mi Crkva provjeri je li moje duhovno iskustvo autentično, pravo ili krivo“.

Misno slavlje glazbeno je animirao župni zbor pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.