Koncelebrirao je mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora iz Krapinskih Toplica vođeni Marijom Jureša.

U homiliji vlč. Gradinšćak je između ostalog kazao kako blagdan svete braće Ćirila i Metoda, a u Josipovu svetištu, povezuje Isusova rečenica koju su čuli u Evanđelju: „Žetva je velika, a radnika malo.“ Baš ta riječ radnik odnosno radnici i rad povezuje i svetoga Josipa i svetu braću Ćirila i Metoda. Ta riječ treba povezivati i nas, rekao je.

„Ipak, jedan od problema pronalaska pravih radnika na njivi Gospodnjoj može se pronaći u neslaganju Božjih radnika s logikom ovoga svijeta, a to je da ćemo na brzinu sve riješiti i da ćemo za svoj trud dobiti posebnu nagradu. Kod Boga je to malo drugačije. Sveti Josip prihvaća Božju volju i unatoč toga što ne zna što ga sve čeka. Tako to biva i s ljudima našeg i svakog vremena koji se daju voditi od Boga. Slične su situacije proživljavali i braća Ćiril i Metoda“, prokomentirao je vlč. Gradinšćak.

„Mi smo pozvani u ovo naše današnje vrijeme donositi ljudima Božju riječ, odnosno dovoditi ljudima Krista kao što je sveti Josip vodio i dovodio. Sveta braća bila su poslana Božju riječ navijestiti ljudima na njima razumljivom jeziku. Snažna je to poruka za nas u ovo naše današnje vrijeme. Pozvani smo govoriti ljudima jezikom koji razumiju. Sveti Josip nam je tu dobar primjer. Ne znamo kakvo je bilo njegovo teološko znanje, ali vidimo primjer u kojem on uzima Isusa za ruku i dovodi ga u hram. To je poruka za nas danas da poput svetog Josipa dijete, mladića, djevojku, muža, suprugu, oca, majku uzmemo za ruku i dovedemo u crkvu. Neka nas blagdan svetih Ćirila i Metoda ohrabri da budemo misionari i istinski apostoli Božje rije“, potaknuo je župnik Krapinskih Toplica Gradinšćak.

Na kraju misnog slavlja mons. Sente je pojasnio kako je blagdan svetih Ćirila i Metoda važan i za dubovačku župu. Naime dubovački župnik Alojzije Hegedić izgrdio je od 1906. do 1910. velebnu crkvu svetih Ćirila i Metoda koja je bila široka poput ovog svetišta i još dvanaest metara dulja. Nažalost 1948. godine ondašnja komunistička vlast dala ju je srušiti uz obrazloženje da je u ruševnom stanju, a bila je mlada tek 38 godina i toliko čvrsta da su devastatorima trebale dvije godine da ju sruše. Ipak za 26 godina kardinal Franjo Šeper, pročelnik Kongregacije za nauk vjere posvetio je ovu crkvu svetog Josipa koja je postala Nacionalno svetište. Stoga možemo kazati da je ova crkva duhovan nasljednica one porušene. To nam je i dobar primjer da je sve u Božjim rukama, zaključio je mons. Sente.