Misu je predslavio župnik Župe Imena Marijina u Svilaju fra Ivica Kyril Pavlović, OFM. Suslavili su povjerenik Komisije za hrvatski žrtvoslov u hercegovačkim biskupijama fra Miljenko Stojić, goranački mjesni župnik fra Ivan Ivanda te ostali svećenici. Propovijedao je umirovljeni svećenik Vrhbosanske biskupije vlč. Pavo Brajinović.

Sudjelovalo je više od tisuću vjernika. Osim članova Organizacijskog odbora na čelu s predsjednikom Milom Pušićem, okupili su se župljani okolnih i daljih župa. Mnoštvo hodočasnika došlo je iz Tomislavgrada, za čije je žrtve u prethodnom kratkom razdoblju podignuto više od 350 križeva na Groblju mira. Organizirano su stigli i hodočasnici iz Čitluka sa župnikom fra Mirom Šegom. Pjevanje su predvodili članovi župnih zborova s područja Odžaka, koji su pristigli zajedno sa svećenicima, članovima kulturno-umjetničkog društva „Napredak“ i ostalim hodočasnicima u jutarnjim satima.

Prije misnog slavlja nazočnima se obratio fra Miljenko Stojić. Riječima dobrodošlice pozdravio je goste iz Posavine i sve ostale. Naglasio je da će se zajednički moliti za žrtve hrvatskog naroda čiji su životi u temelju njegove slobode.

Vlč. Brajinović, koji je i sam jedno od mnogih siročadi rođenih poslije smrti svojih otaca umrlih za rodnu grudu, propovijed je započeo stihovima pjesme „Reci, brate moj“. Osvrnuvši se na krvavu prošlost hrvatskog naroda nazočne je podsjetio kakva je njegova povijesna istina, istina koja ih je okupila na Groblju mira jer se ne smije zaboraviti svoje pokojne.

„Ne umire se za bilo što! Život treba uložiti za nešto za što se isplati živjeti i umrijeti, a umire se za ono što se smatra svetijim i vrjednijim od života, a to je vjera, rodna gruda, obitelj i obiteljsko ognjište. Mi danas dolazimo obnoviti svoje korijene, svoj ponos, svoj identitet, da napravimo test svoga rodoljublja, svoje vjere, ali i praštanja“, naglasio je propovjednik.

„Hrvatskog čovjeka na ovim prostorima označavaju tri svetinje na kojima je temeljio i nadam se još uvijek temelji svoj život: Bog na nebu, domovina na zemlji i obitelj koju Drugi vatikanski sabor zove Crkva u malom“, nastavio je don Pavo.

Istaknuo je da bez Božjega blagoslova, bez mira u srcu, nema prave radosti. Dotaknuo se i velikog problema hrvatskog naroda za koji se nekad čini da je izgubio ponos koji su imali predci koji su umirali za tu hercegovačku grudu. Postavljajući pitanje što će reći svojim majkama i očevima kada se poslije završetka ovog života u nebu pogledaju oči u oči s njima, kada im postave pitanje zašto su svoju zemlju tuđinu ustupili, zašto su svoju rodnu grudu napustili, što će odgovoriti?

„Zapamtite, a to i svoju djecu naučite: lijepa je Švicarska, bogata je Njemačka, privlačna je Amerika, jedna je majka Hrvatska, ali jedna je jedina i neponovljiva tvoja Herceg-Bosna ponosna“, zaključio je vlč. Brajinović.

Na kraju slavlja o. Stojić zahvalio je svim sudionicima izrazivši radost što su se okupili na mjestu gdje su podignuti mnogi križevi za žrtve iz njihovog kraja, više od 3 tisuće križeva za žrtve iz Posavine.

Mnoštvo se zadržalo na Memorijalnom centru – neki su još jednom pošli do križeva svojih predaka, neki su se nastavili moliti kraj spomenika Pietà, dok su neki razgovarali o propovijedi.

Misom na blagdan sv. Josipa Radnika počinju sustavna događanja na Groblju mira koje se nastavlja graditi u duhu očuvanja prošlosti da bi se na dostojan način njegovao spomen na žrtvu i mučeništvo hrvatskog naroda.