„Sveti Krševan je znao da neke vrednote nisu roba kojoj mi određujemo trenutnu cijenu i popularnost, stvarnosti kojima mi gospodarimo, koje su predmet naših dogovaranja i popuštanja. To je veličina i slava svetog Krševana – vjernost Kristu do tamnice, do muka, do umiranja i do groba. Sve je to za nas sveti Krševan“ istaknuo je mons. Lenkić, poručivši da je postojanost prva pomisao kad se govori o mučenicima i slavi njihov spomen. „Krepost postojanosti je neodjeljiva od mučeništva i mučenika, ali i od autentičnog kršćanskog i ljudskog života uopće. U tome smislu ona je danas posebno aktualna jer se stalna mijena koju suvremeni svijet neprestano doživljava, toliko odražava na ljude, pa i na kršćane, da svi lako postajemo nestalnima i prevrtljivima. Nasuprot takvom stanju i raspoloženju duha stoje sveti mučenici u svojoj dosljednosti i nepokolebljivoj postojanosti u vjernosti Kristu, a time i svom temeljnom životnom izboru“ rekao je mons. Lenkić, poručivši: „Kršćanski mučenici ne pripadaju soju ljudi koji mijenjaju svoje stavove i odluke ovisno o situaciji u kojoj se nalaze. Ne naginju se ‘kako vjetar puše niti im je životni orijentir i kriterij istine i laži, dobra i zla samo to što ‘svi tako misle’. Kršćanski mučenici uvijek su se držali riječi koje su apostoli izgovorili pred Vijećem u Jeruzalemu, kad su im pokušali zabraniti naviještanje Isusa Krista: ‘Sudite je li pred Bogom pravo slušati vas radije nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo… Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!’.

Mons. Josip Lenkić, generalni vikar i kancelar Zadarske nadbiskupije

Propovjednik je istaknuo da su se postojanošću i takvim vrlinama duha i volje odlikovali i naši hrvatski mučenici. Podsjetio je na veličinu bl. Alojzija Stepinca o kojem je mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, rekao: „Svjestan da mora propovijedati u zgodno i nezgodno vrijeme, oboružavao se hrabrošću i strpljivošću. Pred Bogom bijaše miran u savjesti, a pred neprijateljima Božjim nije strepio niti je želio ‘biti ičija politička trublja, koja prilagođuje svoj glas časovitim željama i potrebama pojedinih stranaka ili pojedinaca’. Jer bijaše pravedan i pravičan, navjestitelj Božje objave o smislu čovjekova života, bio je spreman poći u smrt, radije negoli zatajiti principe vječnog zakona Božjega“.

„I u naše dane slušamo o progonstvima i mučenjima mnogih kršćana u svijetu samo zbog toga što su kršćani i što se ne žele odreći svoje kršćanske vjere. A nama bi oni, kao i mnogi drugi suvremeni i davni mučenici, trebali biti primjer i poticaj da svakodnevno svoju vjeru hrabro svjedočimo riječima i još više djelima vjere. Pritom se stječe dojam da je danas, u svijetu koji sve manje priznaje Krista, gotovo jednako teško svakodnevno dosljedno ispovijedati i svjedočiti kršćansku vjeru kao i za nju trpjeti i umirati. Čovjeku nije moguće ni jedno ni drugo bez pomoći odozgor. Stoga opravdano možemo tvrditi kako nema boljeg dokaza da Bog u svijetu djeluje i ispunjavajući čovjeka i danas snagom svoga Duha, nego što su brojna svjedočanstva kršćana koji se trude svakodnevno nasljedovati primjer Isusa Krista, kao i onih koji, stavljeni pred izbor, radije biraju smrt nego da ga se odreknu“ istaknuo je mons. Lenkić, poželjevši da nam to bude poticaj da budemo postojani u življenju i svjedočenju vjere.

„Isus nam je rekao da ćemo se iz svih kušnji i progonstava ‘svojom postojanošću spasiti’. Posebno u to treba vjerovati u trenucima kada nas spopadne malodušnost, kada upadnemo u napast da odustanemo od duhovne borbe i prihvatimo lažne kompromise, kalkuliranja i očijukanja s duhom ovoga svijeta koji se protivi Kristovu duhu. Valja imati na umu i da svojom postojanom vjerom možemo spasiti ne samo sebe nego i druge, posebno svoju djecu, svoje najbliže i mnoge s kojima svakodnevno živimo i radimo“ ohrabrio je mons. Lenkić, potvrdivši to i Božjom riječju iz Poslanice Hebrejima: “Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama. Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi s desna prijestolja Božjega. Doista, pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom (Heb 12,1-3)“.

Čestitavši Zadranima blagdan sv. Krševana, višestoljetog zaštitnika i zagovornika pred Božjim prijestoljem, vikar Lenkić je rekao da je „nositi ime nekog Božjega ugodnika, biti povjeren zaštiti nekog sveca, izabrati nekog sveca za zaštitnika svoga grada oduvijek bilo časno i nadahnjujuće za Kristove vjernike. Svetac zaštitnik stoji kao svjedok i garant Božje brige i ljubavi. On je tihi pratitelj života grada i njegovih građana, ustrajni molitelj i zagovornik pred prijestoljem Božjim za potrebe svih. Svetac zaštitnik je svojevrsna okosnica života onih nad kojima bdije, putokaz za nasljedovanje, uzor na kojem se grad i građani nadahnjuju, na čijim se idealima krijepe, čije ih životne postavke usmjeravaju“ poručio je mons. Lenkić.

Nakon Večernje, puk je počastio relikvijar sv. Krševana koji je uz svečev blagdan bio izložen u prezbiteriju katedrale.

Budući da je Krševanov blagdan koji se inače slavi 24. studenoga, ove godine bio u nedjelju koja je svetkovina Krista Kralja i završetak liturgijske godine, blagdan se proslavio u subotu Svečanom Večernjom.