Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi

Zagreb, (IKA) – Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi svečano je 12. svibnja proslavila blagdan svog zaštitnika misnim slavljem koje je, uz kapucinskog provincijala i župnika fra Mirka Kemiveša, sužupnika fra Ivu Brkovića i više svećenika predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. Na početku mise nazočne je pozdravio fra Mirko Kemiveš, koji je ukratko predstavio povijest svetišta i novoutemeljene župe.

Govoreći o Bogu koji je ljubav, nadbiskup je u propovijedi istaknuo da čovjek današnjice, koji je sve svjesniji da mu opasnost dolazi od moći ovoga svijeta, koju je on sam uspostavio, i od civilizacije koju je sam izgradio, uviđa da za čovjeka nema života, ako se ljudska civilizacija stalno ne pretvara u civilizaciju ljubavi.
Nadalje, nadbiskup je u propovijedi govorio o sv. Leopoldu Mandiću, kapucinu koji je postao herojski služitelj sakramenta pomirenja i pokore.
Taj dični sin hrvatskoga naroda rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom u Boki Kotorskoj. Sa šesnaest je godina ostavio obitelj i svoju zemlju da bi ušao u kapucinsko sjemenište u Udinama. Za svećenika je zaređen 20. rujna 1890. u Veneciji. Život mu je protekao bez velikih događaja, poneki premještaj iz samostana u samostan, kako je običaj kod redovnika, ali ništa više. Zatim određenje za samostan u Padovi, gdje ostaje sve do smrti. Nakon prvoga svjetskog rata poglavari su ga dodijelili kapucinskom samostanu u Rijeci, koji su hrvatski kapucini morali napustiti, da ondje ispovijeda svoje sunarodnjake. No, Padovanci ga se ne htjedoše odreći te su poglavari povukli odluku i ostavili ga u Padovi, gdje je i umro 30. srpnja 1942.

Veličina je sv. Leopolda, rekao je nadbiskup, u žrtvovanju, u darivanju sebe iz dana u dan za sve vrijeme njegova svećeničkog života u šutnji, u povučenosti, u skromnosti ispovjedaonice. To je činio kroz 52 godine. Kapucin Leopold bijaše stalno spreman slušati pokornike. Bio je razborit i diskretni pouzdanik i vjerni otac duša, obazrivi učitelj i duhovni savjetnik pun razumijevanja i strpljenja. O. Leopold cijeli je život bio ispovjednik. Tu je postao velik. Uzmicao je načiniti mjesta istinskom Pastiru duša. O. Leopold bio je svećenik koji nije mogao propovijedati zbog smetnje u govoru. Bio je svećenik koji je žarko želio posvetiti se misijama, te je sve do kraja života očekivao dan kad bi onamo otputovao, ali zbog krhkog zdravlja to nikada nije učinio. Bio je svećenik koji se je žarko želio vratiti u svoj kraj, da slijedi glas Božji koji je jasno čuo već godine 1887. i koji ga je zvao da radi za jedinstvo Crkve među pravoslavnima. Bio je svećenik tako velikog ekumenskog duha da se je svakodnevnim darivanjem prinosio kao žrtva Gospodinu kako bi se ponovno uspostavilo potpuno jedinstvo među Crkvama. Sv. Leopold živio je i svoje misionarsko i svoje ekumensko zvanje na sasvim skroviti način. Kroz suze je priznavao: “Bit ću misionar ovdje u poslušnosti i vršenju svoje službe”. I još: “Svaka duša koja zatraži moje služenje bit će moj Istok”, to jest moj ekumenski rad među pravoslavnima, istaknuo je u propovijedi nadbiskup Bozanić.
“Što nam danas govore uzdignute ruke svetog Leopolda, poniznog sluge ispovjedaonice. One nam govore da se Crkva ne smije nikada umoriti dižući ruke u molitvi i dajući svjedočanstvo ljubavi. Crkva se ne smije ni danas umoriti dižući ruke i moleći za mir u nemirnom svijetu, u Svetoj zemlji, Isusovoj domovini, moleći mir i sigurnost svima koji trpe progon od svoje kuće i zemlje, koji trpe od nasilja, mržnje i ubijanja. Crkva se ne smije umoriti u navještaju pomirenja s Bogom i navještaju oproštenja grijeha koje Bog dijeli onima koji priznaju svoje krivice i za njih se kaju. Samo tako će Crkva poslužiti željenom miru za kojim vapi ljudska obitelj. Samo tako Crkva pomože uspostavu civilizacije ljubavi o kojoj nam govori papa Ivan Pavao II.”, poručio je zagrebački nadbiskup.
Na kraju mise riječi zahvale uputio je fra Ivo Brković. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor župe Sv. Mihaela. Upriličena je prigodna prodaja izdanja Kršćanske sadašnjosti i nabožnih predmeta, a prikupljeni novac namijenjen je za gradnju crkve. Zavjetnu misu u večernjim satima predvodio je dr. Juraj Batelja.
Crkva će biti zavjetno svetište sv. Leopolda Mandića za grad Zagreb.