Prije mise župnik je pred relikvijom i svečevom slikom predvodio Pobožnost sv. Leopoldu, molitve i litanije.

U homiliji je propovjednik, među ostalim, podsjetio na riječi sada svetog pape Pavla VI. koji je u Rimu u prigodi proglašenja blaženim Leopolda u svojoj propovijedi ukazujući na Leopoldov lik rekao „tko je taj kojega danas slavimo, koji nas danas okuplja: pogledajmo bolje, to je jedan fratar, kapucin. Pogledajmo bolje: nije li ispod toga lika bl. Leopolda, sam lik Isusa Krista koji nam stoji na raspolaganju, koji nas želi saslušati, koji nas želi utješiti, koji želi oprostiti naše grijehe?“

I zaista to je bila prava uloga sv. Leopolda Bogdana Mandića, da je on sebe stavio Isusu Kristu na raspolaganje, kao redovnik, kao Bogu posvećena osoba, i kao svećenik, a Bog ga je upotrijebio upravo u tu svrhu da po njemu i po njegovoj službi bude vidljiv sam Isus Krist koji i danas želi spašavati ljude, koji ih želi utješiti, koji želi donijeti mir srca, rekao je propovjednik.

Podsjetio je kako sv. Leopold nije činio ništa posebno, ali je svakoga jutra nakon slavlja svete mise sjeo u ispovjedaonicu i tako ustrajno danomice punih 40 godina. „I upravo kroz tu službu koja je bila skrovita, mogli bi reći gotovo ga nitko nije vidio cijeli dan, jer je stalno bio u svojoj ispovjedaonici, kroz to možemo prepoznati ono što Isus kaže u evanđelju, da ‘pastir dobri polaže život za svoje ovce’“ rekao je propovjednik te posvijestio kako su te Isusove riječi gledale ljudskim očima nemoguće, no Isus, kao pravi pastir daje svoj život za one koje ljubi. Dakle, ne koristi on svoje ovce za sebe, već sebe daje za njih. Takav je Isus, a takvi su i svi dobri pastiri.

U tom kontekstu je naglasio kako je poput pastira i sv. Leopold dao svoj život. „Kad bismo samo ljudski gledali, bez vjere, rekli bismo da je život utrošio uludo: samo je čamio u jednoj sobi. No, gledamo li to očima vjere, evanđeoskim očima, on je doista taj dobri pastir o kojem Isus govori u današnjem evanđelju: pastir koji je darovao svo svoje vrijeme, darovao sav svoj život, jer dati život to ne znači samo da nas netko ubije zbog nekog drugog“ rekao je propovjednik te pojasnio kako mi u Crkvi štujemo mučenike koji su darovali svoj život kao svjedočanstvo za Isusa Krista, ali nije to jedini način na koji se može dati život. „Oni su dali život u jednom trenutku, ali se može dati život kroz cijeli život, to znači svoje sate, svoje dane i svoje godine uložiti u nešto dobro, za dobro drugoga. I to isto davanje života, a sv. Leopold je na taj način zaista darovao svoj život“.

Propovjednik je podsjetio kako je sv. Leopold imao svoje snove: želio je na poseban način dati život za jedinstvo Crkve, da se u jednoj Crkvi sjedine svi kršćani. „Neprestano je cijeli život molio na nakanu da ga poglavari postave u tu službu, da bude propovjednik jedinstva. No, to se nikad nije dogodilo. Bog je tu njegovu želju okrenuo na jedan drugačiji način. Leopold je zaista postao apostol jedinstva među kršćanima molitvom, ali ostvario je ono drugo jedinstvo: vratio je ljude u jedinstvo s Bogom, u prijateljstvo s Bogom. To je isto rad na jedinstvu, da se ljudi koji su se odvojili od Boga grijesima, opet vrate u jedinstvo s njime po valjanoj i dobroj svetoj ispovijedi“ ustvrdio je propovjednik, te nastavio: „Bog je Onaj koji nikada ne uništava naše dobre želje, ali ih na svoj način ostvaruje. Mi imamo jedan plan, jednu želju, jedan cilj, a Bog to isto ostvari na jedan drugačiji način, mogli bismo reći, još bolji, zato jer je On Bog i zna bolje nego mi“.

Na kraju homilije, ponovno je ukazao na Isusove riječi „pastir poznaje svoje“ i „život polaže za svoje“.

Relikvija sv. Leopolda u crkvi sv. Antuna postavljena je o svečevu blagdanu 2022. godine. Smještena je na stupu koji dijeli središnju i desnu lađu crkve. Svečanost prigodom postavljanja relikvije u crkvi sv. Antuna predvodio je porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Prije toga je ta relikvija bila izložena u kapelici Sv. Leopolda u selu Pamići nedaleko Žminja, na privatnom imanju istarskog glazbenika Bruna Krajcara. On je relikviju odlučio pokloniti crkvi sv. Antuna kako bi na taj način bila dostupna za javno štovanje daleko većem broju vjernika.