Misu je predvodio domaći župni vikar vlč. Bernard Prelčec. Suslavili su gvardijan franjevačkog samostana fra Slavko Milić i grkokatolički župnik o. Aleksandar Hmilj, a posluživao je grkokatolički đakon o. Robert Čabraja.

Ocrtavajući život i djelo sv. Lovre, vlč. Prelčec je naglasio da je taj svetac prvih kršćanskih vremena  doslovno ispunio Kristove riječi „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni“.

Zapitao se kako kršćani današnjeg vremena trebaju znati čega se odreći i što je za njih taj „život“ koji trebaju izgubiti poradi Krista da bi ga zadobili u vječnosti. „Na to pitanje svatko sam u molitvi i osluškivanju mora odgovoriti. Sv. Lovro je upravo tu dao svoj odgovor trpeći poradi Krista. Nije popustio i poveo se za raskalašenim masama Rima, već je nedužan odlučno prihvatio mučenje koje nije zaslužio. Mnogi si danas postavljamo pitanje ima li žrtva u današnjem svijetu smisla, treba li se čovjek okružen blagostanjem darovati?

Čovjek u dubini svoga bića ima usađenu sklonost da ‘misli na samoga sebe’, da vlastitu osobu stavi u središte pažnje i da se postavi kao mjerilo svemu. Kristov sljedbenik, naprotiv, odbacuje tu usredočenost na samoga sebe i ne vrednuje stvari prema vlastitim interesima. On život promatra kroz perspektivu dara i zahvaljivanja, a ne osvajanja i posjedovanja. Punina života očituje se u sebedarju i to je plod Kristove milosti: život u slobodi i u zajedništvu s Bogom i braćom“, poručio je.

Na kraju je ustvrdio da, ako živjeti kao Gospodinov učenik postane najviša vrijednost, tada sve ostale vrijednosti zauzimaju pravo mjesto i važnost u odnosu na nju.

Poslije mise svećenici su vjernicima bili na raspolaganju za pojedinačni blagoslov grobova njihovih najbližih.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe Gospe Brze Pomoći na čijem se teritoriju nalazi Gradsko groblje.