U župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, uoči blagdana sv. Marije Magdalene, zaštitnice grada Gospića, trodnevnu duhovnu pripravu od 19. do 21. srpnja predvodio je župnik preč. Mario Vazgeč.

U četvrtak, 22. srpnja proslava Dana grada Gospića počela je ispred spomen-križa poginulim braniteljima na groblju Sv. Marije Magdalene. Okupili su se domaći vjernici i gosti, predstavnici civilne vlasti, članovi udruga poginulih u Domovinskom ratu, predstavnici gospićkih Vukova 9. gardijske brigade i 119. brigade Paje Brkljačića, policije te odali počast braniteljima i civilnim žrtvama za Domovinu stavljajući vijence i paleći svijeće.

Župnik mons. Mario Vazgeč predvodio je molitvu, a potom su se svi u procesiji uputili u katedralu. Gospićanke su u narodnim nošnjama nosile sliku sv. Marije Magdalene.

Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u koncelebraciji s generalnim vikarom biskupije mons. Marinkom Miličevićem, kancelarom biskupije i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, ekonomom preč. Nikolom Turkaljem, župnikom preč. Mariom Vazgečem, bivšim župnikom mons. Milom Čančarom, sada župnikom u Korenici, preč. Lukom Blaževićem, ravnateljem Caritasa i župnikom Ličkog Osika, vlč. Herbertom Berishom, župnikom u Ličkom Novom i vlč. Petrom Šporčićem, župnikom u Pazarištu te don Anđelkom Kaćunkom, župnikom u Kompolju.

Asistirali su bogoslovi Dalibor Janković, Krunoslav Brajdić, Karlo Špoljarić i Marko Butković.

Pjevao je katedralni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.

Biskup je u propovijedi, analizirajući čitanja i pripjevni psalam, predstavio lik sv. Marije Magdalene, zaštitnice grada Gospića koja je, nakon obraćenja, postala Isusova najveća prijateljica te nastavio: „Kada čovjek promjeni svoj život, Bog ga rasterećuje od njegove prošlosti i raduje se njegovom novom životu.

U prvom čitanju iz Pjesme nad pjesmama, koja je jedna mistična poema ljubavi između Boga i duše, odnosno Boga i čovjeka, naglasak je na čovjekovom traženju Boga koje zna biti naporno, ali rezultat je utješan i ohrabrujući: Bog uvijek izlazi u susret čovjeku koji ga traži i želi susresti. S jedne strane, imamo naglasak na traženju Boga, a s druge na jamstvu susreta s Bogom. Što znači „tražiti Boga“? Ima ono isto značenje kao što ima traženje u ljudskom životu. Čovjek traži nešto što mu je potrebno, što voli, što mu je važno, što ga čini sretnijim. Ako do nečega ne drži, ako nešto ne voli, to niti ne traži. Tako traženjem Boga čovjek svjedoči svoju ljubav i potrebu za Bogom. To je Bogu uvijek drago.

Marija Magdalena živjela je neuredno i bila zbog toga vrlo nezadovoljna, nesretna te je iskreno tražila da joj Bog podari smisao i ispuni praznine života. Bog je uslišao njezinu želju i došao joj po Isusu u susret. Nakon Isusove smrti ona nije prestala tražiti Isusa, čak ni mrtvoga. Prva pohađa njegov grob i tako očituje svoju ljubav prema Isusu koja nije manja ni nakon njegove smrti. Za nagradu, uskrsli Isus joj se prvoj ukazuje te ona postaje prvi glasnik njegovog uskrsnuća.

U Bibliji nalazimo puno poziva čovjeku da traži Boga. To nisu samo pozivi ljudima koji ne vjeruju nego, iznad svega, pozivi vjernicima. Bog želi da ga njegovi vjernici sve bolje upoznaju, da otkriju što im sve Bog nudi i na što ih poziva. Boga se ne može naći jednom zauvijek i ostati trajno u njegovoj blizini, bez obzira misli li se na njega ili ne misli.

Kada starozavjetni molitelj Bogu govori: „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim. Tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna“ (Ps 63,2-3), on s ovim ispovijeda vjeru u Boga, ali osjeća i potrebu da Boga bolje upozna, da mu bude bliži. S ovom molitvom pokazuje da nije neki vjernik koji samo vjeruje da Bog postoji nego želi imati jaču Božju blizinu i prijateljstvo s Bogom. Ima puno vjernika za koje, nažalost, s velikom uvjerenjem možemo reći da Boga ne poznaju iako u njega vjeruju, jer mu se ne obraćaju, s njim ne razgovaraju, s njim ne planiraju, nego ga samo zazovu kada se nađu u kakvoj krizi. Takav odnos s Bogom ne ispunjava i ne obogaćuje život.

Traženje Boga zahtijeva i određeni napor. U Pjesmi nad pjesmama vidimo kako osoba ustaje noću i ide tražiti, traži i od drugih pomoć, da bi ostvarila svoj cilj i našla Boga. Marija Magdalena žali zbog Isusovog nestanka i jadikuje: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše“ (Iv 20, 2). Uskrslom Isusu, kojega nije odmah prepoznala, govori: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti“ (Iv 20, 15).

Koliko žalosti a istovremeno i ljubavi u ovim riječima! Da bi našla Isusa na sve je spremna. Takve želje Bog ne može odbiti. Uvjereni smo da i danas ima puno osoba koje i nesvjesno nose u sebi želju da susretnu Isusa, ali često nema onih koji bi im mogli pokazati gdje se nalazi i kako do njega doći. Osoba može nositi baš taj osjećaj da Boga nigdje nema, odsutan je, daleko je, ne daje nikakve znakove svoje blizine. Ovakvo raspoloženje iscrpljujuće je za vjernika! Zato se veli da je Marija Magdalena samo plakala.

Isus je nije držao predugo uplakanu. Javlja joj se riječima: »Ženo, što plačeš?« (Iv 20, 13). Bog nije ravnodušan prema ljudskim suzama. Mnogo je suza proliveno na našem groblju koje nosi naziv po ovoj svetici! Nisu te suze bile izgubljene koliko god može izgledati da su uzalud prolivene. Gospodin Isus ih je vidio iako nije intervenirao na način kako bismo mi to željeli. I on sâm prošao je to iskustvo stradanja i onaj užasan dojam da je od Oca ostavljen na milost i nemilost njegovih krvnika.

Znamo dobro da njegova žrtva nije bila uzaludna i da je Bog njegov vapaj dobro čuo. Bog je silno osjetljiv na ljudsku patnju i ljudske suze. Starozavjetni patnik govori kako je Bog sabrao suze njegove u svom mijehu (Ps 56, 9). Htio je reći da ni jedna ljudska suza istinske patnje ne propada. Bog to čuva kao dragocjenost. Ni suze tolikih stradalnika na našem groblju nisu izgubljene. Bile su užasne, ali su nam donijele Božjeg blagoslova puno više nego što možemo zamisliti, počevši od suza sestre Žarke pa do bezbroj onih znanih i neznanih.

Marija Magdalena nas uči i potiče: „Tko iskreno voli i traži Boga imat će ga uvijek blizu, napose u teškim trenutcima svog života. Bog tu osobu neće nikada ostaviti samu u njezinim suzama.“

Molimo Isusa koji je došao u susret uplakanoj Mariji Magdaleni i otro njezine suze, da bude blizu svima onima koji danas trpe i plaču, da ih utješi i ublaži njihove boli. Molimo napose, za naš grad da u njemu više nikada ne bude stradanja i plača, kakvih je tijekom povijest poznavao. Amen.“

Na kraju slavlja župnik preč. Mario Vazgeč zaželio je svima sretan Dan Grada i proslavu zaštitnice sv. Marije Magdalene.

Na kraju mise biskupu Križiću slikar Damir Kukavica poklonio je sliku don Jurja Gospodnetića koju je sam naslikao. To je župnik kojeg su 1941. u Srbu mučili, iskopali mu oči i živog ga pekli na ražnju. Dao je svoj život iz ljubavi prema Kristu i vjernosti Katoličkoj Crkvi i za njega je pokrenut proces proglašenje blaženim i svetim.

Prigodom proslave Gospe Karmelske u Smiljanu biskup Križić blagoslovio je Križni put koji je isklesao Dubravko Radman koji je zajedno s umjetnikom Kukavica biskupu prinio sliku na dar.