Nekoć jedno od najvećih i najnaseljenijih slavonskih naselja, koje 1883. osnivaju Podunavski Švabe na poziv biskupa Josipa Jurja Strossmayera, danas ima tek pedesetak stanovnika, a najveće je od triju filijalnih crkava Župe sv. Ladislava, kralja iz Punitovaca. Usprkos tomu, drugi dan Božića krndijska crkva tradicionalno okuplja brojne vjernike, kako iz punitovačke, tako i iz okolnih župa. 

U homiliji vlč. Pardon istaknuo je važnost prepoznavanja i poštivanja vlastitoga identiteta: „Mjesto u kojemu prebivamo označava naš identitet i uvijek je važna oznaka naše osobnosti. To je ono što oblikuje nas, naše živote, naš identitet, ono što mi jesmo. Upravo Krndija, ne samo za one koji ovdje žive, nego i za sve nas, označava naš identitet. Označava ono kakvi smo, tko smo i što smo. 

Neizmjerno je važno upoznati i shvatiti da smo označeni, ne samo poviješću i događajima, nego i mjestom u kojemu žive duše onih koji su ondje živote svoje dali. Čitav je svijet rođenjem Isusa Krista postao mjestom prebivanja Božjega. 

Snažni ljudi koji su toga svjesni potrebni su današnjem svijetu u pokazivanju vlastitoga identiteta. Potrebni su drugim ljudima kao svjedoci. Mi smo, kao i oni koji su u Krndiji živjeli nakon i na kraju II. svjetskoga rata, isto tako označeni krvlju mučeništva, mi smo označeni ovim mjestom i zloćom ljudi koji su ubijali i dobrotom ljudi koji su živote dali. Označeni značenjem ovoga mjesta i blizine Božje budimo snažni unatoč svim poteškoćama. U ovim teškim vremenima potreban je čvrst identitet i naša međusobna povezanost.“ 

Simbolično, na blagdan Svete obitelji i svetoga Stjepana u punitovačkoj župi započeo je blagoslov obitelji, počevši upravo u Krndiji nakon misnoga slavlja.