Svetu obitelj, svoju nebesku zaštitnicu, istoimena župa kojom upravljaju franjevci trećoreci iz samostana Sv. Josipa, po tradiciji slavi biskupskom misom. Stoga je nadbiskup i ove godine rado došao u tu župu kako bi se susreo s brojnim obiteljima te s njima i njihovim svećenicima podijelio radost zajedništva. Riječ pozdrava na početku misnoga slavlja uputio je župnik i gvardijan fra Kristijan Kovačević.

U propovijedi se nadbiskup osvrnuo na Svetu obitelj ali i univerzalno značenje obitelji, kao i na njezin položaj u današnjem društvu. Unatoč razlikama između naših obitelji i Svete obitelji, postoje i sličnosti. Kao i naše obitelji tako je i Sveta obitelj imala poteškoće, primjerice sa smještajem, izgonom, nerazumijevanjem s dječakom Isusom. Stoga nam Sveta obitelj može biti primjer kako se nositi s poteškoćama, naglasio je nadbiskup te dao primjer Marije kako se obratila dječaku Isusu kad ga je nakon tri dana našla u hramu. „’Sinko, zašto si nam to učinio?’ – upitala je Marija svoga sina. Mogla je i oštrije s njim razgovarati te okriviti Josipa što nije bolje pazio na njega, ali nije nego je rekla: ‘Otac tvoj i ja smo te žalosni tražili.’ Mi se često u poteškoćama i problemima dijelimo. Roditelji koriste djecu za saveznike u svađi, a djeci je važno da su otac i majka složni, da se vole i poštuju. Iz njihova složnog odnosa proizlazi sigurnost i čvrst oslonac njihovoj djeci“, istaknuo je mons. Barišić dodavši da roditelji najviše čine za svoju djecu tako da se međusobno vole.

Nadbiskup je govorio i o proširenoj obitelji u koju su uključeni djed i baka. Podsjetio je da je pretprošla godina u nadbiskupiji bila posvećena ocu i očinstvu te da je tim povodom napravljen Zbornik dječjih likovnih i literarnih radova „Na ramenima moga tate“. Prošla godina bila je posvećena majkama te su djeca svoje radove objavila u Zborniku „U naručju moje mame“. A ove godine pokrenuli su natječaj za likovne i literarne radove o temi „Na koljenima djeda i bake“. U tom je svjetlu govorio o ramenima oca, o zagrljaju majke i koljenima djeda i bake kao nečemu od životne važnosti za čovjeka. Naglasio je da treća i četvrta životna dob nisu jedna društvena kategorija nego faza ljudskoga odrastanja i sastavni dio života.

„Djed i baka su ljudi koji više ne proizvode stvari nego im je stalo do odnosa i razumijevanja. Oni su darežljivi i ne skupljaju za sebe. Oni gledaju na slobodu kao ‘slobodu za’ nešto, a mlađi vrlo često traže ‘slobodu od’ nečega. Unuci vide život svojih djedova i baka kao onaj koji ide prema ostvarenju a ne prema svome kraju i smrti“, kazao je nadbiskup Barišić

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike da hrane svoju vjeru molitvom i sakramentima jer lako nam se može dogoditi da malakšemo u vjeri i da život bez Isusa postane navika. Čestitavši im patrona župe, mons. Barišić  potaknuo je vjernike da u obiteljske odnose unesu više zagrljaja, milosrđa, dobrote, strpljenja, praštanja, poštovanja, odnosno više ljubavi jer sve su to geste ljubavi. Ako tako budemo činili bit ćemo nasljedovatelji Svete obitelji. Nakon euharistijskoga slavlja nadbiskup se zadržao u razgovoru sa župljanima, koji su mu ozarena lica prilazili želeći zahvaliti na pastirskoj brizi te čestitati božićne i novogodišnje blagdane.