U homiliji je, govoreći o sv. Roku, između ostaloga kazao, kako je sv. Roko kad se i sam zarazio od kuge pomažući oboljelima, bio prognan, a utjehu je nalazio u Božjoj providnosti i promišljajući o Kristovoj napuštenosti na križu. Iako je bio ozdravio, ponovno se zarazio i umro u 32. g. života.

Onako, kako se odnosimo prema čovjeku, određuje našu vječnu sudbinu. Služiti Bogu u čovjeku, bez obzira na vjeru, boju ili stalež – to je raspoznajni znak, koji svatko od nas mora položiti, ispit, koji je sv. Roko prošao u svom životu. Boga je susretao u malenim, neznatnima i bolesnima, kojima je služio živeći evanđeoskim načinom života, na način kako nam Isus danas progovara preko svoje riječi, naglasio je.

Bog uvijek sve čini dobro, učinio je dobro i sv. Roku. Sveti Roko prepustio se Božjoj riječi, prepustio da ga Bog vodi kroz život, da služi malenima i odbačenima, ali se nije nikada predao i nije nikad posumnjao ili izgubio povjerenje u Boga, zato i nas ovaj svetac danas poziva najprije na služenje i povjerenje u Božju providnost i njegovu dobrotu te da nikada ne posumnjamo u Boga koji je sama ljubav i milosrđe i kojemu su jedino poznati naši životi i naš put u kraljevstvo Božje, zaključio je homiliju fra Marko.

Sv. Roko slavi se i u metkovskoj župi sv. Nikole kao suzaštitnik – u Borovcima, te posebno u župama gdje su crkve i kapele posvećene ovom svecu – na Rujnici, Podrujnici, Podgradini, Kominu, Mliništu, Gračini i Kominu.