Suslavio je župnik Župe sv. Ante u Kominu don Dražen Dukić. Don Tomislav je u homiliji tumačio zašto je križ za vjernike sredstvo spasenja. „Nije nam dovoljno samo znati što je Gospodin doživio. Neophodno nam je taj prevažni sadržaj usvojiti kao sadržaj vlastitog života, jer u protivnom nema kršćanstva. Tada kršćanstvo postaje samo folklor – sve smo, osim Kristovi učenici i sljedbenici, jer bit kršćanstva nije samo slušati Evanđelje i razumjeti, nego prije svega činiti ono što je on učinio. Od trenutka kad je Gospodin poraz pretvorio u pobjedu, smrt u život, za nas kršćane bi trebao postat ono nezaobilazno sredstvo pobjede života, a gledajući danas križeve, kao da nitko ne  misli na muku i sramotan čin koji se dogodio. Nekako smo se privikli na to, možda nas tek groblje djelomice podsjeća na puninu značenja tog kršćanskog simbola“, istaknuo je.

„Onaj križ koji nas svojom težinom poklapa u najnezgodnijem trenutku našeg života, jest naš križ, poput bolesti, koja nas je uhvatila onog trenutka kad smo toliko planova imali. Onaj križ koji nikada ne bismo očekivali – udarac od prijatelja, izdaja onoga koji ti je bio najbliži, optužba koja nas je zarezala  u srce, udarac biča, laž koja je poljuljala moj dobar glas… To je križ, upravo onaj koji ne bi izabrao među tisućama drugih, nešto što prema našoj logici se nikad ne bi smjelo dogoditi. To je moj križ, onaj križ koji nam izgleda i prevelik i nepodnošljiv i nerazmjeran i nepravedan. To je taj križ  kojega ja i ti nosimo braćo i sestre, ali ga ne nosimo sami“, naglasio je vlč. Bašić.

„Križ po mjeri koju bi ja izmjerio ne postoji, Bog ga je odmjerio. Križ je uvijek po mjeri bez mjere, do  granice i  preko granice naših snaga. Obično kažemo da nam Bog daje križ, onaj kojega možemo nosit. Istina, samo onda kad nasloni križ na naša ramena, teško možemo razumjeti koju težinu možemo nositi, ali s nošenjem ćemo shvatit. Dok društvo odbija  nadnaravnost križa kojeg gledamo, nama je prigrlit Gospodinov križ kako bi ostvarili uzvišenje za kojim težimo. Upamtimo, nema uskrsnuća bez križa, a prije križa, bila je muka, nakon križa je smrt i uskrsnuće. Ako izvadimo križ iz te jednadžbe, ne postoji uskrsnuće. Ne bojmo se kao kršćani uzvisiti taj križ Gospodinov u svom vlastitom životu. Ako se Kralj slave nije ustručavao dat na njega pribit i mi ćemo po vjeri biti uzdignuti i uzvišeni poput onoga koji je za nas umro poradi nas i našega spasenja, da bi nam pribavio besmrtnost“, rekao je.

„Ljubavlju prema križu uzvratimo na ljubav koju je on pokazao prema nama dajući na križu svoj život za nas. Ako nas je on tako ljubio da je dao život, nemamo razloga da mi ljubimo nešto manje. Počastimo drvo križa, ne samo svojim usnama, nego svojim životom, kako bismo po vjeri  u Raspetoga Gospodina, primili u baštinu život  vječni – to znači Uzvišenje Svetoga Križa, to znači naše okupljanje ovdje danas“ poručio je.

Vlč. Bašić prenio je pozdrave bivšeg župnika don Petra Perlete iz Splita, za čije vrijeme je sagrađena zavjetna kapela.

Pjevanje su predvodili pučki pjevači.

Hrvatska seljačka glazba Komin nakon mise izvela je nekoliko skladbi, kada je nastavljeno druženje uz domjenak koji je priredila Udruga HKZ „MI“ Komin.

Inače, u kominskoj kapeli misa se slavi jedan put godišnje – prve nedjelje po blagdanu Uzvišenja Svetog Križa.