Blagoslov i kolaudacija orgulja u Vrbanji

Na misnom su slavlju suslavili beogradski generalni vikar mons. Aleksandar Kovačević, župnik u Njivicama na otoku Krku mo. vlč. Josip Vidas, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Drago Marković, student u Rimu i profesor na KBF-u u Đakovu vlč. Ivan Benaković te domaći župnik Tomislav Lasić. Svečanost je započela procesijom svećenika i vjernika do župne crkve. Uslijedio je čin kolaudacije te misno slavlje. Na početku propovijedi preč. Maroslavac govorio je o značenju svete glazbe u slavljenju božanskih otajstava.

„U latinskoj se Crkvi cijene orgulje. Kad prate pjevanje ili sviraju, dodaju sjaj svetim činima, prate božanske hvale, a potpomažu molitve vjernika i srca im uzdižu k Bogu“, rekao je preč. Maroslavac, podsjećajući što o pjevanju uz zvuke glazbala govori Sveto pismo, te među ostalim navodeći: Pjevajte Bogu uz klicanje i uza zvuke trublje. Pjevajte Bogu kralju našem pjevajte (Ps 47, 6-7). Zapjevajte Gospodinu uz citru i uza zvuke harfe, uz trublje i zvuke rogova, kličite Gospodinu kralju (Ps 98, 5-6). Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu i slavite ga. Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista (Ef 5, 19-20).“

Homiliju je nastavio govoreći o orguljama, kraljici svih glazbala, kako ih je nazvao W. A. Mozart. „Podrijetlo orgulja još nije posve rasvijetljeno. Pobude za gradnju mogle su poteći od pastirskih frula, gajda, Panove frule kao i drugih aerofonih instrumenata. Dugi razvojni put od Panove frule i prvih hidrauličkih orgulja pa sve do današnjih tehničkih i zvučno savršenih orgulja, pokazuje sjajan, ali i mukotrpan uspjeh ljudskoga uma. Stoga su orgulje opravdano zauzele svoje mjesto u privatnim kućama, kazališnim i koncertnim dvoranama, a ponajviše u crkvama“, rekao je propovjednik.

Također je podsjetio na Koncil u Milanu 1287. koji pripušta upotrebu orgulja kao jedino glazbalo u liturgiji i od tog vremena orgulje su se ustalile, kako je rekao, kao elitno glazbalo kršćanskog Zapada. „Klasične orgulje uvijek su bile i ostat će najznačajnije glazbalo u crkvama i koncertnim dvoranama. One prate pjevanje za vrijeme liturgijskih obreda, a mogu se jednako dobro koristiti za koncerte od baroka do najsuvremenijih glazbenih ostvarenja. Orgulje su najsavršenije i najbogatije glazbalo, zato se s pravom nazivaju ‘kraljicom glazbala’“, zaključio je preč. Maroslavac.

U nastavku je propovjednik iznio niz zanimljivih podataka o orguljaškoj povijesti na području Nadbiskupije. Rekao je kako su se samo 40 godina od odlaska Turaka u nekim od filijalnih crkava s ovog područja čule orgulje. Najstarije orgulje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji iz 1740. nalaze u filijalnoj crkvi u Lacićima. Podsjetio je na biskupa Strossmayera, kojega su nazivali biskupom s kraja svijeta, ali u čije je vrijeme Đakovo, poput drugih biskupijskih centara u okruženju, imalo ljevaonicu zvona i radionicu za izradu toranjskih satova.

Spomenuti su Andrija Fabing, koji je 1848. u Osijeku osnovao gradionicu orgulja, te Jószef Angster, rođenog u Jagodnjaku, koji je u Beču kod Petera Tiza 1856. započeo ogruljarski zanat i koji je u svojoj orguljskoj karijeri radio i u gradionici kod poznatog orguljara Coola na orguljama crkve Notre Dame.

Na kraju homilije podsjetio je na stradanje orgulja ove župne crkve tijekom Drugog svjetskog rata te na brigu, napor, znoj i žuljave dlanove utrošene kako bi ova crkva danas bila lijepa kakva jest. Čestitao je Vrbanjcima za sve što su učinili za svoju crkvu, „Bogu na čast, Bogorodici na slavu, a svima na ponos i spas“, te ih je potaknuo na molitvu za nova duhovna zvanja u ovoj župi, u kojoj gotovo 50 godina nije bilo mladomisničkog slavlja.

Na kraju misnog slavlja župnik Lasić uputio je riječi zahvale svima koji su na bilo koji način pomogli i omogućili ovaj, kako je rekao, povijesni trenutak za ovu župu: prof. W. Braunu, koji je velikodušno darovao orgulje, znajući da župa ne bi mogla platiti takvu vrijednost; braći Peri i Franji Moric, koji su posredovali i omogućili da orgulje prosviraju; Mariju Mariću i prijateljima iz Njemačke, koji su se zauzeli te sve utovarili za prijevoz; Zlatku Zovku na prijevozu, Serafinu Iljiću na stolarskim radovima, svim darovateljima, mons. Aleksandru Kovačeviću, koji je prikupio najveći dio ukupnog iznosa donacija; svim župljanima, predvoditelju ovog slavlja preč. Maroslavcu. i vlč. Josipu Vidasu na koncertu.

Uslijedio je koncert mo. Josipa Vidasa, koji je na orguljama izveo djela J. S. Bacha i Léona Boëllmanna. Uz već spomenute, koncertu su nazočili svećenici Drenovačkog dekanata.

Orgulje u Vrbanji

Zapisnici kanonskih vizitacija spominju orgulje u vrbanjskoj župnoj crkvi 3. rujna 1921., napominjući da su stare, i te iste godine popravljene, no nije bilo orguljaša. Kod povlačenja Nijemaca 1945. miniran je zvonik koji se srušio na krov, probio svod i uništio gotovo sve što je bilo u crkvi, te su tako stradale i orgulje, o kojima nema detaljnijih podataka.

Ove „nove“ orgulje, izradio je krajem 19. stoljeća njemački graditelj orgulja Friedrich Weigle u Echterdingenu (Njemačka), a župnoj crkvi u Vrbanji poklonio ih je prof. Wolfgang Braun iz Rosenfelda, graditelj orgulja koji je već izgradio, popravio i poklonio Hrvatskoj dosta orgulja, ali i druge pomoći, osobito u godinama nakon Domovinskoga rata.

Zahvaljujući Vrbanjcu Mariju Mariću, zajedno sa župnikovim prijateljima u Njemačkoj, orgulje su u dijelovima prevezene u Vrbanju u siječnju 2021. godine. Majstori i graditelji orgulja, te i sami orguljaši braća Franjo i Pero Moric iz Ilače, jedini od još osmero preostalih majstora ovog starog zanata, prionuli su na dug i mukotrpan posao restauracije, popravka i sastavljanja ovih orgulja, te ih kompletno elektromagnetizirali.

Nakon punih devet mjeseci svakodnevnog rada, po prvi put nakon gotovo 100 godina u ovoj se crkvi mogu čuti orgulje koje imaju dva manuala (sviraonika), pedalni sviraonik, devet registara, 486 svirala… Potrebno je još restaurirati drvene dijelove, ali je olakšavajuća okolnost činjenica da je drvo zdravo i bez crvotočine, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.