S biskupom Radošem suslavili su župnik Leon Lozančić i biskupov tajnik Marko Domiter. Župnik Lozančić u pozdravu je zahvalio ponajprije biskupu Radošu na dolasku i predvođenju slavlja, zatim županu Koprivničko-križevačke županije Darku Korenu, ujedno zahvalivši Županiji na dobroj suradnji i sufinanciranju postaja križnog puta i nove župne dvorane. Župnik Lozančić pozdravio je i zahvalio i načelnici općine Hlebine Božici Trnski, te drugim predstavnicima općinske vlasti koji također financijski pomažu projekte župe. Na kraju je zahvalio udrugama koje su angažirane oko župnih projekata i proslave, zboru, župnim suradnicima te posebno svim vjernicima koji se fizičkim radom, materijalnom i duhovnom pomoći uključuju u život župe.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš okupljenim vjernicima rekao je kako su došli sklopiti ruke, biti molitelji, oni koji podižu ruke Bogu, zahvaljujući mu, prinoseći darove i moleći blagoslov. Po svećenikovim rukama želimo Bogu predati sve ruke koje su pridonijele izgradnji župne dvorane i križnog puta, rekao je biskup i dodao „iz svećenikovih ruku u Božje ruke kao znak zahvalnosti. Kad god Bogu dajemo tada su naše ruke otvorene i spremne su od Boga primiti. Što imamo, a da nismo primili od Boga? Sve što njemu dajemo sve je već prije bilo u Njegovim rukama u njegovoj dobroti.“

U homiliji biskup Radoš tumačio je tekst naviještenog odlomka iz Markova evanđelja u kojem se opisuje čudo stišavanja oluje. Govorio je o slici lađe koja prevozi Isusa i učenike s jedne obale jezera na drugu, iz jednog života u drugi te pojasnio: „Crkva je kroz povijest sebe stalno doživljavala u slici lađe, Kristove lađe. Na toj lađi Krist je stalno prisutan… Svatko od nas je ušao u tu Kristovu lađu po krštenju… Krist se po krštenju naselio u lađu našega života i usmjerava našu lađu prema drugoj obali. Govori nam da smo ovdje putnici, naš je cilj jedna druga obala, obala gdje nas Bog čeka.“

Prošle godine na početku pandemije covida 19 papa Franjo na praznom Trgu Sv. Petra u Rimu razmatrao je ovu sliku lađe koja tone pred olujom života. Oluje života su konstanata našeg boravka na zemlji, od kada je Crkve, ona je uvijek na pučini života, oduvijek joj prijete različite oluje od kojih neke pamtimo i sami, rekao je biskup, a neke su nam sačuvane u memoriji naših očeva i djedova koji su bili uvjeravani da će nestati Crkva kao lađa, da Ona neće biti potrebna. Činilo nam se ponekad da doista Kristova lađa propada, tone, da će nestati, a to nam se događa kad zaboravimo da je Krist na toj lađi. „Teška vremena traže od nas da se ujedinimo, da zavapimo Kristu, da ga probudimo u svom životu i da mu kažemo ‘pa mi tonemo’“, potaknuo je biskup okupljene te pojasnio kako nema ništa loše u tome da Isusa tražimo u kriznim trenucima života jer je kriza, muka, oluja, najidealnije vrijeme da tražimo Gospodina jer On želi u tim trenucima biti s nama, utišati oluju našega života.  

„Gospodine daj nam da Tebe svaki dan budimo, sa svojom molitvom, sa sviješću da si ti prisutan na lađi našega života, da Ti brineš naše brige“, molio je biskup Radoš u homiliji i dodao kako prepustiti Gospodinu kormilo naše životne lađe znači ploviti kroz utihu i mirno more.

Osvrnuvši se na izgrađenu župnu dvoranu i križni put koji će na kraju mise blagosloviti biskup je podsjetio kako su se na kraju naviještenog evanđelja učenici zapitali “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”, te izrazio želju da dvorana i postaje križnog puta služe upravo tome da župljani ove župe u tim prostorima upoznaju Gospodina i otkrivaju tko je Ovaj kojemu se i vjetar i more pokoravaju. A da bi to mogli moramo učiti od Njega, okupljati se oko Njega, ali i s Njime proći križnim putem u kojem nam svjedoči svoju ljubav po cijenu vlastita života: „Ljubio nas je do kraja“, rekao je biskup i zaključio: „Gospodine daj da osjetimo i povjerujemo da želiš putovati s nama, da nisi mrtvi Bog već kormilar našega života, naše obitelji, ove župne zajednice, Crkve, Ti imaš u ruci kormilo cijeloga svijeta. Daj da u to čvrsto povjerujemo i tako svoj život posložimo da živimo u miru i velikoj utihi“.

Na kraju mise biskup Radoš blagoslovio je postaje križnoga puta i novu župnu dvoranu, te zahvalio župniku Lozančiću i svim njegovim suradnicima, župljanima, županijskim i općinskim vlastima na brizi i nastojanju oko dobra te župne zajednice i Varaždinske biskupije.