Slika je obnovljena, postavljena u niši između pokrajnjih oltara sv. Josipa i sv. Katarine i izložena puku na štovanje, osobito Osječanima. Blagoslovljen je i novouređeni „Molitveno-zahvalni kutak“ u samostanskom dvorištu. Obred blagoslova na kraju prijepodnevnog euharistijskog slavlja vodio je gvardijan fra Venancije Mihaljević u molitvenom zajedništvu sa subraćom fra Svetislavom Stjepanom Krnjakom i fra Miroslavom Petracem.

Misno slavlje otvoreno je pjesmom „Sa nebesa“ u izvedbi crkvenog zbora uz orguljsku pratnju Ivana Jurića te je predslavitelj Mihaljević uvodno najavio čin blagoslova pozivajući vjernike neka duhovne nakane stave u Božje srce jer „potrebni smo Božje dobrote i njegova praštanja“. Blagoslovnu molitvu pratila je procesija i pjevanje te je nakon završnog misnog blagoslova radosno zaorila pjesma „Zdravo, Djevo“.

„U ratnom stradanju Osijeka i našeg samostana jedan je geler probio prozor i točno se zabio u sliku Srca Isusova i to baš u srce. Dali smo taj geler malo pozlatiti tako da bude vidljiv i da se Osječani mogu prisjećati i tih događaja, istina za grad nemili, ali vjerujem da nas je Božje Srce svojim milosrđem i sačuvalo, a isto tako i zagovor naše drage Gospe Osječke, zaštitnice našega grada i Čuvarice Osijeka“, kazao je gvardijan Mihaljević.

Uz nišu sa slikom ranjenog Presvetog Srca Isusova stoji tekstualno pojašnjenje na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku te molitva“: „Presveto Srce Isusovo, omekšaj tvrda srca grješnika, budi utočište umirućima, snaga nemoćnima, utjeha dušama u čistilištu. Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome.“

Gvardijan Mihaljević kazao je kako je za postojanje molitveno-zahvalnog kutka u samostanskom dvorištu, idejno i ostvarenjem, zaslužan samostanski ekonom fra Miroslav Petrac.

„Ideja je bila da se prazan, zapušten vanjski prostor sakralizira. Imali smo u samostanu ploče koje su sada ovdje na zidu pričvršćene. Mislili smo gdje ih i kako izložiti jer to su ipak zahvale i uspomena ljudi koji su ih darovali. I uređen je ovaj prostor. Budući je naša crkva posvećena Sv. Križu, ovdje na zidu su lik Krista Spasitelja i slika čudesnoga kipa Gospe Osječke. Ove godine slavimo 600 godina njegovoga postojanja. Kip je, naime, izrađen 1425. negdje u Štajerskoj. Kip je izvorno bio u franjevačkom samostanu u Koprivnici (na glavnom oltaru franjevačke crkve Sv. Marije sve do prve polovice 16. stoljeća kada uslijed turske najezde franjevci odlaze s kipom u progonstvo u Judu (mađ. Gyudu); gotički kip je u Judu boravio od 1689. do 1703. godine). Kada je Rakoczijeva pobuna uništila kip Majke Božje Judske u Mađarskoj i po prestanku pobune, fratri iz Siklósa, koji su kip sklonili ovdje u Osijeku gdje je bio utvrđen vojni grad, nakon tri godine tražili su da se taj kip vrati. Međutim, građani Osijeka nisu dali kip i poslije tužbi upućenih papi u Rim i caru u Beč, kip iz Máriagyűda ostaje u Osijeku. Svojom šest stotina godina dugom poviješću zaslužuje našu pažnju, a isto tako štovanje naše Gospe Osječke“, podsjetio je fra Venancije.

Na zidu, uz križ i sliku Gospe Osječke, stoji slika sv. Antuna Padovanskog, sveca kojega u franjevačkoj crkvi u Tvrđi vjernici pobožno časte duže od tri stoljeća pa i crkvu nazivaju „Antunovom“ te svakoga utorka održavaju pobožnost „svecu svega svijeta“. U duhu vjerničke pobožne zahvale Bogu za uslišanja po zagovoru sv. Antuna Padovanskog i Gospe Osječke na zidu je postavljeno trinaest mramornih ploča (neke su datirane – 1956., 1973.). Ovaj kutak tišine namijenjen je molitvi i zahvali, a uređen je i namjenski prostor za paljenje svijeća.