Župnik Juraić je bio rakovički župnik u razdoblju od 1935. do 1942., a spomen-ploča je postavljena kao trajni znamen na tog velikog čovjeka koji je bio omiljen kod svojih župljana i koji je među narodom bio poznat kao veliki dobrotvor, revan i uzoran svećenik te na tragični događaj njegovog pogubljenja i njegovu mučeničku smrt koju je pretrpio na Silvestrovo 1942. kada su ga partizani strijeljali na slunjskom groblju.

Na misi su se okupili vjernici župe Rakovica i hodočasnici koji su pristigli iz okolnih župa, uz načelnika Općine Rakovica Mihovila Bićanića te gradonačelnicu Slunja Mirjanu Puškarić. Misno slavlje je predvodio župnik župe Rakovica vlč. Pavo Martić, a pjevanje je animirao župni zbor sv. Jelene Križarice.

Već na samom početku svoje vrlo emotivne propovijedi, vlč. Martić je istaknuo važnost ovoga trenutka izričući riječi psalma: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!“ (Ps 118, 24). „Nakon toliko godina šutnje u župi, možemo biti sretni i ponosni što opet možemo govoriti o jednom velikom čovjeku, svećeniku i mučeniku, župniku Ivanu Juraiću. On je prije svega bio onaj koga je narod jako volio i koji je zauzvrat jako volio narod, onaj koji je volio svoju vjeru i svećenički poziv te koji je volio Rakovicu, Slunj i svoj rodni kraj. Njegovi ideali su bili dobrota, ljubav i vjera i po njima je živio, činio i djelovao. Upravo su ti osjećaji strani svakom režimu pa tako i onom komunističkom kojemu je župnik Juraić bio žrtva. Nažalost, mnogima i danas smeta dobrota, ljubav, Bog, vjera, i u vremenu kada su ratovi prestali ipak se nastavljaju jedni drugi ratovi – ratovi protiv obitelji, protiv čovjeka, protiv nerođenog djeteta, protiv dobrote, protiv morala, protiv Crkve i protiv naših kršćanskih vrijednosti koje su nam kao ljudima i vjernicima usađene. Moramo dići svoj glas, govoriti istinu i zauzimati se za dobre ljude“, rekao je vlč. Martić.

Osvrnuo se na ono što je župnik Juraić prošao čekajući svoje pogubljenje, kao i na ono što je prošao na svome stratištu, posebno naglašavajući agoniju njegovog poniženja kada su ga njegovi krvnici skinuli do gola, svlačeći time s njega svu njegovu intimu. „To je ono najteže, što bi jedan čovjek, a posebno jedan svećenik mogao doživjeti. Položio je svoj život tako što su ga strijeljali tri puta, nakon čega je ipak ostao živ te su ga takva poluživa bacili u grob. Iz groba je zavapio svojim krvnicima da ga ubiju do kraja i da ga ne zakopaju živa, nakon čega su uslijedila još tri hica čime je završio njegov život kojeg je položio za nas, za Rakovicu, Slunj i cijelu našu biskupiju. Možemo biti ponosni što imamo svećenika mučenika koji je u rangu blaženog Miroslava Bulešića i blaženog kardinala Alojzija Stepinca i koji je oprostio svojim ubojicama“, rekao je vlč. Martić.

„Molimo zagovor našeg mučenika Ivana da nam kod Isusa izmoli jaku i čvrstu vjeru, da se zauzimamo jedni za druge i borimo jedni za druge, da se ne stidimo svoje vjere, svojeg kraja i svoje domovine, da budemo sretni i ponosni što živimo u ovakvom kraju, napaćenom i mučeničkom, ali svetom i blagoslovljenom“, potaknuo je vlč. Martić.

„U crkvi sv. Jelene Križarice će sada svi župljani i svi hodočasnici imati mjesto gdje će se kod ploče pokojnog župnika Ivana moći prisjetiti ovog svećenika mučenika i uputiti mu zaziv da za sve nas moli i da nas zagovara u nebu. Ono je jučer okićeno predivnim cvijećem i obasjano plamenom svijeća koje će na njemu i dalje nastaviti svijetliti“, pojasnio je.

Prigodom blagoslova ploče, župnik Martić pozvao je sve župljane koji bilo što dodatno znaju o župniku Juraiću da mu jave te informacije. Potaknuo je predstavnike grada Slunja da se župniku Juraiću i na slunjskom groblju, kao mjestu njegovog pogubljenja, postavi spomen-ploča. Zahvalio je svim institucijama i pojedincima na podršci i pomoći, a posebno Gospićko-senjskoj biskupiji te na donaciji za ploču Davoru Šoli i župljanima Rakovice.

Župnik Ivan Juraić rođen je 1. svibnja 1884. u Tounju kod Ogulina. Za svećenika je zaređen 1908. godine. Bio je kapelan u Grižanama i u Gospiću, zatim župnik u Korenici, Borićevcu i Ramljanima, a 1935. imenovan je župnikom i dekanom u Rakovici. Partizani su ga strijeljali 31. prosinca 1942. u Slunju.