Blagoslovu su nazočili brojni domaći vjernici te članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska, a na početku okupljene je pozdravio predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković, podsjetivši na veliko stradanje ovoga kraja, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.

Nakon blagoslova biskup Košić je u mjesnoj kapeli Krista Kralja i Sv. Ane predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji je bio domaći župnik  Stjepan Filipec.

U homiliji biskup je poručio kako je dostojni ukop i grob osnovno naravno ljudsko pravo svakog čovjeka, a „mi kršćani želimo i da se možemo na tim grobovima pomoliti za vječni život pokojnika“. „Zato smatram da nisu utemeljene optužbe koje dolaze s nekih adresa kako smo mi necivilizirani zato što navodno uzvisujemo poraženu vojsku u Drugom svjetskom ratu. To nije istina! Mi nikog ne uzvisujemo i nikakvoj se ideologiji ne klanjamo, nego jednostavno ljudima koji su poginuli dajemo osnovno ljudsko poštovanje koje im pripada i kao vjernici i katolici imamo pravo i dužnost za njih se moliti. To nam nitko ne smije i ne može zabraniti. S druge pak strane u tim se zahtjevima zapravo nalazi sustav koji još uvijek povlači mnoge konce kojima upravlja našom zemljom. Taj sustav je bio nasilan ne samo prema živim ljudima, koje je ubijao osvetnički bez milosti i u ratu i poslije rata na križnim putevima, nego i prema mrtvima te su dekretom jednog komunističkog prvaka na Mirogoju bili preorani grobovi hrvatskih vojnika, što je potpuno bezdušno i zbog čega je tada protestirao naš bl. Alojzije Stepinac. Danas u slobodnoj državi Hrvatskoj obnovilo se groblje njemačkih vojnika na Mirogoju, ali hrvatskih – nije. Pitamo se tko to još upravlja našom sudbinom da se taj sustav još uvijek toliko poštuje? Mi se još nismo oslobodili tog zla koje je donijelo tolike nevolje našem narodu. Dok se toga ne oslobodimo neće biti boljitka naše zemlje. Moramo se boriti protiv tog zla i te ideologije koja nam je nametala bezboštvo, ubila bl. Alojzija Stepinca i koja i sada ima svoje pipke u mnogim strukturama te ne dopušta da se istina čuje i govori. Mi smo međutim dužni, čak i ovako potiho, s vjerom se boriti da istina dođe na svjetlo“, rekao je biskup, podsjetivši kako je ovo dvanaesti bijeli križ istine.

Govoreći o nazivu „bijeli križ istine“, biskup je rekao kako se prava istina o ovim ljudima predugo stavljala pod tepih te je cilj ovih obilježja da se ona dovede do javnosti. „Kao što je i Kristov križ, na kojem je on visio, istina ljubavi za sav svijet, jer nas je i Kristova ljubav kojom se dao raspeti za svakog čovjeka, spasila i spašava neprestano, tako se također mora čuti ta istina da su križevi mnogih naših ljudi, trpljenje i smrt, prešućeni i stavljeni u jednu anonimnost i da ih se ušutkalo da se nikad ne sazna za njih. Istina treba biti rečena i istina će nas jedina osloboditi, kako kaže Gospodin. Kada se Isus preobrazio na Gori pred apostolima zasjala mu je odjeća bijela kao snijeg. Bila je to takva bjelina, kaže evanđelist, da ni svi bjelioci ovoga svijeta ne bi ju tako ubijelili. Ta bijela boja zapravo je svjetlo koje je zaslijepilo učenike, tako da je Petar rekao: ‘Lijepo nam je biti ovdje s tobom’. Koje je to svjetlo? To je svjetlo uskrsnuća. Zato mi katolici kad se molimo na grobovima naših pokojnika, kao na Svi svete i Dušni dan, ne slavimo smrt već život, pobjedu uskrsnuća. Isus je pobijedio na križu! Njegov je križ zablistao, te je on sjajni znak naše vjere“, ustvrdio je biskup te zaključio kako je potrebno da ta istina Kristova križa „u svima nama zaživi kako bismo nadahnuti istinom preko križa došli do uskrsnuća“.