Suslavili su desetak svećenika i redovnika. Među njima bili su: kanonik mons. Zvonimir Sekelj, rektor svetišta sv. Josipa i manje bazilike mons. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa vlč. Matija Pavlaković, župnik i dekan Dubravko Škrlin-Hren, dekan i župnik u Krašiću Ivan Vučak, župnik u Gajnicama Branimir Budinski, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Vinko Mamić, OCD, prior karmelićana u Remetama o. Ivan Živković, OCD. Prisutni su bili i bogoslovi: Fabijan Križanović i Sven Lencur, kao i sjemeništarici: Gabrijel i Ivan Mrkonjić.

Nakon procesije i otpjevane pjesme: „Pastiru dobri Alojzije“, župnik Škrlin-Hren između ostalog je rekao da ih je okupio utemeljitelj Karmela bl. Alojzije Stepinac koji je želio imati u svojoj Nadbiskupiji jednu kontemplativnu zajednicu koja bi bila duhovna tvrđava za njegov kler i za hrvatski narod. „Štoviše, želja mu je bila imati četiri takve tvrđave na području svoje Nadbiskupije. Tako je, vođem tom željom pozvao dvije sestre Hrvatice iz austrijskih karmela s. Reginu Tereziju Trbljanić i s. Mariju Josipu Laufer, a malo nakon toga još dvije s. Mariju Tereziju Torović i s. Mariju Agnezu Junačko. Sve se to događalo uoči Drugog svjetskog rata. Točnije, na Mariju Pomoćnicu, 24. svibnja 1939., stupile su prve dvije karmelićanke na tlo Brezovice, a već na Badnjak 24. prosinca 1939. Nadbiskup Stepinac je kanonski utemeljio prvi hrvatski Karmel. Sestre su živjele prvih pet godina u nadbiskupskom ljetnikovcu – Dvorcu, da bi 14. travnja 1944. preselile u sadašnji Karmel.

„Na današnji dan, 15. travnja 1944. slavio je naš blaženik prvu misu u novosagrađenom Karmelu upravo u toj misnici i albi koju je umjetnički izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. U znak zahvalnosti sestre su, uz pomoć prijatelja i dobročinitelja Karmela, dale podići ovaj kip na čast bl. Aloziju Stepincu,“ istaknuo je župnik.

Autor kipa Tomislav Kršnjavi posvjedočio je da je danas poseban dan o kojem se dugo sanjalo i za kojeg se dugo molilo. „Do sada sam kip Alojzija već oblikovao puno puta i uvijek sam oblikovao novu kompoziciju njegovog lika, želeći time izraziti duboku slojevitost njegove osobnosti, ljepotu i bogatstvo njegove svete duše. Nova kompozicija tako naglašava na poseban način određeni vid njegove karizme, dara Božje Milosti kojom se Bog proslavljao u njegovom životu. Izradivši nekoliko skica za moguću kompoziciju kipa pred Karmelom, odlučio sam zajedno sa sestrama da to bude kompozicija njegovog lika u liturgijskom ruhu koje je nosio pri slavlju prve mise u Karmelu i da njegova figura bude oblikovana u gesti blagoslova, da tako kip bude postavljen prema prilazu Karmela dočekujući s blagoslovom sve hodočasnike koji posjećuju Karmel i njegove sestre.

„Liturgijsko ruho koje sam oblikovao značajno je i po tome što je to upravo njegova mladomisnička misnica koju su mu darovali njegovi roditelji, a čija se simbolika tako proročki pokazala u njegovom životu. Veliki vezeni križ na leđima s monogramom Isusovim postao je veliki križ njegova životna puta, križ koji je Alojzije tako hrabro ponio i nosio do kraja. Pokušao sam oblikovati njegovu figuru u blagom i čvrstom stavu, u nježnoj, ali odlučnoj kretnji pouzdanja u Božju Providnost. Uvijek iznova i iznova, uzdati se u Gospodina, u Njegovu Milost i Njegova rasvjetljenja kojima Duh daruje srce…“, dodao je.

Blaženikov kip svečano je otvorio vlč. Vučak. Uslijedila je blagoslovna molitva uz prošnje i kađenje kipa tijekom koje se pjevala pjesma „Blaženi naš Kardinale“. Obred je završio omiljenom blaženikovom pjesmom „Ljiljane bijeli“ s kojom je procesija došla u samostansku crkvu gdje je počelo svečano misno slavlje koje je predslavio mons. Koren.

Mons. Koren u homiliji je istaknuo da je Marija Magdalena bila izuzetna žena i vjerna Isusova učenica. Zajedno s Isusovom Majkom, apostolom Ivanom i Marijom Kleofinom stajala je ispod Isusova križa, unatoč ruganju i vojnika i svjetine. „Iako je bila vjerna Isusova učenica, nije odmah mogla povjerovati da je Isus uskrsnuo. Razlog je posve ljudski jer je njoj to izgledalo previše dobro da bi moglo biti istinito“, naglasio je.

„I tu dolazimo do danas bl. Alojzija Stepinca… nitko kao on nije osjećao bìlo roda našeg kada je ne 40.-te ili 70.-te ili 90.- te godine, sada već prošlog stoljeća i tisućljeća nego daleko prije osjećao te zborio: ‘Ako svaki narod ima pravo na svoju državu, zašto bi se to pravo branilo jedino hrvatskom narodu?’. I nitko kao on nije s dubokim uvjerenjem osjećao i zborio kako će se komunistička ideologija urušiti i time iščeznuti… To je proročki govor našeg blaženika sveta života,“ istaknuo je.

Propovjednik se osvrnuo na tri slike koje govore da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“. Prva slika bila je Stepinac, studenti i slikari. Naime, u dramatičnim okolnostima pred kraj Drugog svjetskog rata bili su u pitanju životi mnogih slikara i umjetnika. „Naš blaženik se hrabro očitovao u spašavanju ljudskih sudbina bez kojih bi zasigurno hrvatska umjetnost danas bila znatno osiromašena. O tome nam govori događaj s Krstom Hegedušićem kojeg je bl. Alojzije sklonio s obitelji u Mariju Bistricu i povjerio mu zadaću da preuzme oslikavanje svetišta jer je bio stavljen na listu taoca Gestapoa. Njemu su bili pridruženi slikari koji su također bili ugroženi od ustaških vlasti i mobilizacije kao suradnici na tom projektu. Tu se moglo vidjeti kako: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

Druga slika na koju se osvrnuo bila je Stepinac i Meštrović. Stepinac je spasio velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz zatočeništva u kojeg ga je stavio ustaški režim. „Meštrović je jednom prilikom rekao da se Stepincu nije mogao odužiti da ga izbavi iz komunističke tamnice, kao što je on njega izvukao preko Pape iz ustaške tamnice te je poručio jugoslavenskoj vladi da će Stepinac odnijeti pobjedu kod kuće i u vanjskom svijetu, jer će se saznati da je pravedan, pa ma kako i na koliko ga njihovi sudovi osudili“. I tom slikom, mons. Koren naglasio je da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

Kao treću sliku predstavio je Stepinca i glazbu, odnosno skladatelja Borisa Papandopula. „Naš Blaženik je uglednom hrvatskom skladatelju omogućio skladanje Hrvatske mise u d-molu koja je postala glazbeni otisak hrvatske tradicije i povijesti te se ponovno očitovalo da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

Na kraju homilije citirao je riječi nadbiskupa Dražena Kutleše: „ Sve zemaljsko prolazi, sve je krhko, sve može u trenutku nestati. Samo ono što je u Bogu ostaje. Uskrs nas poziva da nanovo posložimo ljestvicu vrijednosti: prvo Bog, onda sve drugo. Onaj tko traži ono što je gore, nije nezainteresiran za zemaljsko. Takav najdublje voli svijet jer ga gleda Božjim pogledom,“ zaključio je.

Pjevanje su vodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.