Prema podacima Banjolučke biskupije tijekom rata od 1991. do 1995. i poraća, potpuno je uništeno 16 župnih crkvi, teško oštećeno 8 crkava i lakše oštećeno 11 crkava. Ukupno su stradala 204 crkvena objekta na području biskupije.

Misu su koncelebrirali bosanskogradiški župnik o. Tomislav Topić, župnik Marije Zvijezde u Banjoj Luci o. Zvonko Topić, župnik Župe bl. Ivana Merza u Banjoj Luci vlč. Zlatko Matić te bivši bosanskogradiški župnici vlč. Žarko Vladislav Ošap i vlč. Marko Stojčić.

Biskup Majić počeo je homiliju poznatim biblijskim stihom: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.“ Ovu kuću je Gospodin gradio jer je doživjela pedeseti rođendan, a ja želim da doživi i stoti, pa i više njih, poručio je.

„Vi vjernici ove filijale otvoreni ste Duhu Svetom, koji je zaštitnik ovoga mjesta, jer snaga vjere koju iskazujete prema Bogu i rodnom kraju vas je iz dalekog svijeta dovela ovamo. Gajite i dalje tu ljubav prema rodnoj grudi i gdjegod bili, nemojte zaboraviti rodni kraj, a time i župu i groblje gdje počivaju vaši najmiliji. A tamo gdje živite, želim da budete živa propovijed“, potaknuo je vjernike banjolučki biskup.

Nakon homilije blagoslovljena je filijalna crkva i novi oltar dok je zbor pjevao uskrsnu pjesmu.

Na kraju je župnik upoznao nazočne, njih oko 120, o obnovi crkve. Izgrađena je 1976. godine, (a do tada su se vjerske pobožnosti obavljale na raskrižju putova, „kod križa“ koji je izgrađen 1938. godine, a nedavno je obnovljen), za vrijeme župnikovanja vlč. Tomislava Matkovića. Gradilo ju je cijelo selo. Njena duljina je 7,5 m s dodatkom nadstrešnice od 2 m, a širina je 4,40 cm i zvonik.

Novčano su obnovu pomogli Sekretarijat za izbjegle i raseljene osobe entiteta Republike Srpske, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Do sada je utrošeno oko 50.000 eura, a još će trebati nabaviti klupe napraviti ogradu oko crkve.

U ovoj prigodi upriličena je i svojevrsna izložba fotografija – pregled izvođenja radova za vrijeme obnove.

Mjesto je prije rata imalo 65 katoličkih obitelji s 260 vjernika, a sada je ostalo samo nekoliko njih.