Bog nam šalje svoga glasnika po imenu Ivan Pavao II.

I ove korizme Isus nam upućuje poziv: “Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1, 15). Iz nedjelje u nedjelju riječ Božja će nam dozivati u svijest naše izabranje i savez koji smo s Bogom sklopili na krštenju; iz nedjelje u nedjelju susretat ćemo se, u riječi i otajstvu, s Isusom Kristom, ljubljenim Sinom Božjim, kojeg nam je Otac nebeski darovao da bi nas, dijeleći s nama naš život, njegove radosti, kušnje i križeve, preobrazio i spasio te tako u svijetu ustanovio novu zajednicu Božjeg naroda, kao živi Božji hram. Korizma će nas neprestano podsjećati na temeljnu životnu istinu koju je Isus riječima i djelom potvrdio: “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod” (Iv 12, 24).

Pored toga, Bog nam na početku ovogodišnje korizme upućuje još dodatni i snažni poziv na obraćenje po najavljenom skorašnjem dolasku Svetoga Oca u našu nadbiskupiju. Kao što je Ninivljanima poslao Jonu, da bi ih probudio iz njihovog duhovnog drijemeža i odvratio od nepravednih i zlih djela, tako i nama šalje svog glasnika i proroka po imenu Ivan Pavao II. Šalje nam ga s porukom da se trgnemo, odbacimo svaku nepravdu, oslobodimo se polovičnosti i krenemo putem istine, pravde i međusobne ljubavi. Dok se Jona opirao polasku u Ninivu, smatrajući da ona ne zavređuje Božju ljubav ni prorokov trud, Sveti Otac dolazi k nama rado, s velikom željom i spremnošću da nam, u granicama svojih mogućnosti, pomogne kako bismo sigurno i uspješno zakoračili na put istinskog života. Da ne bismo iznevjerili ljubav koja nam se iskazuje i proigrali šansu koja nam se pruža, potrebno je odgovoriti s istom velikodušnošću s kojom nam Bog šalje svog glasnika spasenja i pokazati istu ljubav i spremnost s kojima on nama po treći put u kratko vrijeme dolazi. Krivo bi, međutim, bilo misliti da se sada od nas očekuju neka izvanredna djela, neki dodatni pothvati i inicijative. Nije u tome smisao korizme, niti se takvo što traži kao priprema za pastirski pohod Svetog Oca. Umjesto izvanrednih pothvata koji kratko traju, a poslije bude sve po starom, korizma i priprema za Papin dolazak traže da svoje redovne građanske, profesionalne, obiteljske i vjerničke dužnosti i obveze činimo s većom odgovornošću i s nesebičnijim ulaganjem i zalaganjem sebe. Drugim riječima, potrebno je biti velik i vjeran u malome i svakodnevnome. Takva ostvarena veličina i pouzdana vjernost nazivaju se uobičajenim kršćanskim rječnikom “svetost”, prema kojoj se, kako su naši biskupi istaknuli u svojim pastoralnim smjernicama “Na svetost pozvani”, treba usmjeravati sveukupno pojedinačno i skupno vjerničko i crkveno djelovanje i nastojanje. Nema sumnje da će nas na to podsjetiti i Sveti Otac dok bude u Dubrovniku proglašavao blaženom redovnicu Mariju od Propetoga Petković i dok nama u Rijeci bude dozivao u svijest Božji naum s brakom i obitelji, a u Osijeku uputio poziv sveukupnoj crkvenoj zajednici na veću suodgovornost za interni život Crkve i za spremnije i dosljednije uključivanje svih, a napose vjernika laika, u njezino posvetno poslanje u današnjem svijetu. Budući da Sveti Otac uvijek dolazi cijeloj crkvenoj i vjerničkoj zajednici u nekoj zemlji, svaka njegova poruka koju će bilo gdje izreći i uputiti za vrijeme ovog planiranog trećeg pohoda Hrvatskoj, namijenjena je cijeloj našoj Crkvi i svakom njezinom članu, u mjeri u kojoj ga se tiče. Ostvarivanje svetosti svakodnevnim savjesnim vršenjem svojih dužnosti zahtijeva veliki napor i nemale žrtve, za što nam nerijetko nisu dostatne naše slabe ljudske sile, tim više što smo neprestano izloženi kušnjama Velikog Napasnika, koji ni Isusa nije pustio na miru. Svjestan toga, vjernik će se neprestano i rado koristiti sredstvima koja mu stavlja na raspolaganje njegova vjera, a to su: intenzivna molitva, traženje nadahnuća i prosvjetljenja u redovnom čitanju i razmatranju Božje riječi u Svetom pismu, često pristupanje sakramentu oproštenja i pomirenja, te redovno pristupanje Stolu Gospodnjemu, gdje nam se Krist sam daje za hranu i tako nas najneposrednije jača za životnu borbu. Sve to pravi vjernik treba činiti svakodnevno i redovno, a u korizmi još intenzivnije i dosljednije, uklanjajući na taj način možebitne površnosti i nedostatke u svojoj redovitoj vjerničkoj i životnoj praksi, na koje nitko nije imun, ma koliko se trudio.

I na pastoralnoj razini korizma i, s njom ovaj put povezana, priprema za dolazak Svetog Oca traže poglavito savjesno i dosljedno izvršavanje redovnih pastoralnih planova i programa. Moguće izvanredne aktivnosti neće, naime, donijeti željenog ploda, ako se u školi i župi ne vrši solidna pouka i odgoj najmlađih u vjeri, ako se riječ Božja primjereno ne naviješta, pouka za sakramente preskače ili obavlja površno, ako je nedjeljno liturgijsko slavlje nepripremljeno i improvizirano, bolesnici i siromašni zanemareni, ako vjernička zajednica ne pomaže i ne prati obitelji, pogotovo mlade i one u krizi, ako se u župi ne posvećuje potrebna pozornost mladima, a u pastoralnom planiranju i djelovanju nedostaje ozbiljna suradnja između župnika i njegovih svećeničkih i laičkih suradnika. Ako je pastoralni rad sveden na ono najnužnije, a improvizacija pravilo, nikakvi izvanredni pothvati, pa bio to i dolazak Svetog Oca, ne mogu nadoknaditi propuste koji tako nastaju. U tom bi smislu priprema za Papin pohod trebala svim župnim zajednicama biti prigoda za ispitivanje svog pastoralnog rada i za traženje boljih i primjerenijih načina svjedočenja i naviještanja radosne vijesti spasenja današnjem čovjeku. Izvrsnu priliku za tu provjeru i za nove pastoralne iskorake predstavljaju već predstojeći izbori za župna vijeća u našoj nadbiskupiji, predviđeni za 16. ožujka o. g.

U Časoslovu naroda Božjega koji svećenici, redovnici, redovnice, a i mnogi vjernici laici dnevno mole na slavu Bogu i za potrebe Crkve i svijeta, svako jutro pobožno čitamo riječi Ps 95 i s njima počinjemo dan i molitvu: “O da danas glas mu poslušate!” U duhu tih riječi, zaključujem ovu poruku svima vama, braćo i sestre, vjerni Božji narode Riječke nadbiskupije, molitvom i željom da, ove korizme i u vrijeme dok se pripremamo za dolazak Svetog Oca u naš grad Rijeku i domovinu Hrvatsku, svi uznastojimo čuti i životom prihvatiti ono što Bog od nas ovdje i sada želi i traži.

Vaš

+Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit