Budi dio naše mreže
Izbornik

Božić - pohod Božji

Papina generalna audijencija u srijedu, 20. prosinca 1995.

Moja misao leti u Bosnu gdje postignuti dogovor, makar i s razumljivim ograničenjima i ne lakim žrtvama, ipak znači veliki korak naprijed na putu prema pomirenju i miru.

1. Približava se Božja Gospodinov za koji se pripremamo u tijeku ovih adventskih dana. Svetkovina Božića priziva u sjećanje nježnost i dobrotu, uvijek iznova svraćajući pozornost na temeljne ljudske vrijednosti kao što su obitelj, život, nevinost, mir, darivanje.
Božić je blagdan obitelji koja, okupljena oko jaslica i božićnog drvceta tradicionalnih božićnih obilježja, nanovo otkriva poziv da bude svetište života i ljubavi. Božić je blagdan djece jer otkriva “puni smisao svakoga ljudskog rojenja i mesijanska radost se tako ukazuje temeljem i ispunjenjem radosti za svako rođeno dijete” (Evanđelje života, 1). Rođenje Gospodinovo također pomaže da nanovo otkrijemo vrijednost nevinosti pozivajući odrasle da se suobliče djeci kako bi s udivljenjem i cista srca pristupili kolijevci novorođenog Spasitelja.
Božja je blagdan mira jer “pravi mir silazi za nas s neba” i “na cijelu zemlju i nebo dolazi nježnost” (Liturgija časova, Služba čitanja za Božja). Anđeli pjevaju u Betlehemu: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2,14). U ovo vrijeme, koje nas poziva na radost, kako ipak sa žalošću ne misliti na one koji su u tolikim krajevima svijeta još uvijek podložni strahovitim tragedijama? Kad će oni moći istinski slaviti Božja? Kad će čovječanstvo moći u posve pomirenom svijetu proživljavati Božja? Neki znakovi nade, Bogu hvala, potiču nas da neumorno nastavimo tražiti mir. No moja misao, naravno, leti u Bosnu gdje postignuti dogovor, makar i s razumljivim ograničenjima i ne lakim žrtvama, ipak znači veliki korak naprijed na putu prema pomirenju i miru.
Božja je zatim i blagdan darivanja. Zamišljam radost tolikih, djece i odraslih, koji će se, primivši božićni dar, osjetiti ljubljenima i da se sami preobraze u dar, poput djeteta koje nam Djevica Marija pokazuje u jaslicama.
2. Međutim, ova obrazloženja samo djelomično objašnjavaju radost i privlačnost Božića. Kako je poznato, za vjernike temeljni izvor radosti tog blagdana je činjenica da se Vječna riječ, savršena slika Očeva, “utjelovila”, slabašno djetešce solidariziralo se s slabim i smrtnim ljudima. U Isusu je sam Bog postao blizak i ostaje s nama, neusporedivi dar koji s poniznošću treba primiti u svakodnevnom životu.
U rođenju Sina Božjeg iz djevičanske utrobe ponizne službenice, Marije iz Nazareta, kršćani prepoznaju beskonačnu susretljivost Svevišnjega prema čovjeku. Taj događaj sačinjava, zajedno s Kristovom smrću i uskrsnućem, vrhunac povijesti.
U poslanici apostola Pavla Filipljanima nalazimo himan Kristu, kojim Crkva prvih vremena izražava divljenje pred uzvišenim otajstvom Boga koji se solidarizira s ljudskim doga?ajima: “(On), trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe #!oplijeni#! uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem eovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2, 6-8).
U tijeku prvih stoljeaa Crkva je osobitom postojanošću branila to Otajstvo od razlieitih krivovjerja koja su, nijeeuai pravo Kristovo čovještvo, njegovo pravo božansko sinovstvo, njegovo božanstvo, jedinstvo njegove osobe, nastojala izobličiti uzvišen i iznenađujući sadržaj i poniziti neobičnu i utješnu poruku upućenu čovjeku svih vremena.
Katekizam Katoličke Crkve nas podsjeća da “jedincat i posve osobit događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog a djelomično čovjek, niti da je učinak neke zamršene mješavine božanskog i ljudskog. On je postao istinskim čovjekom. Isus Krist je pravi Bog i pravi čovjek” (KKC, 464).
3. Koje značenje za nas ima izvanredni događaj rođenja Isusa Krista? Koja “radosna vijest” nas obuzima? Na koje nas ciljeve upućuje? Sveti Luka, evanđelist Božića, riječima nadahnutim prorokom Zaharijom predstavlja nam Utjelovljenje kao pohod Božji. “Blagoslovljen gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj. Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega” (Lk 1, 68-69).
Što taj “pohod Božji” prouzrokuje u čovjeku? Sveto Pismo svjedoči da kada Gospodin intervenira tada donosi spasenje i radost, oslobađa od žalosti, daruje nadu, mijenja na bolje onoga kojega je posjetio, otvara nove poglede na život i spasenje.
Božić je u pravom smislu pohod Božji, jer se doista u tom događaju On sam približava čovjeku u svom Sinu jedinorođenom, koji licem djeteta pokazuje svoju nježnost prema siromasima i grešnicima. U utjelovljenoj Riječi ponuđena je ljudima milost posinjenja djece Božje. Luka nastoji prikazati kako događaj rođenja Isusova istinski mijenja povijest i život ljudi, prije svega onih koji ga prihvaćaju iskrena srca. Elizabeta, Ivan Krstitelj, pastiri, Šimun, Ana i nadasve Marija su svjedoci čuda koje Bog čini u svom pohodu.
U Mariji osobito evanđelist predstavlja ne samo uzor za nasljedovanje u prihvaćanju Boga koji nam dolazi ususret, već također i uzvišene mogućnosti koje se otvaraju onima koji se, prihvaćajući ga, osjete pozvanima postati, na svoj način, oruđe njegova pohoda i navjestitelji njegova spasenja: “Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi” (Lk 1,44) uzviknula je Elizabeta obraćajući se Mariji, koja i sama donosi pohođenje Božje.
Ista radost obuzima i pastire, koji se, nalazeći se u blizini Betlehema, na anđelov poziv i vidjevši dijete s Majkom vraćaju “slaveći blagoslivljajući Boga” (Lk 2, 20) znajući da ih je Bog pohodio.
U svjetlu Otajstva za čije se slavljenje pripremamo, upućujem svima želju da poput Marije prihvate u ovom Božiću Onoga koji dolazi “pohoditi nas s visine” (Lk 1, 78) otvorena i raspoložena srca da postanu donosioci radosna pohoda onima koje susrećemo na našem svakodnevnom putu.