Draga braćo i sestre!

1. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (Iz 9, 1). Ove riječi iz Knjige proroka Izaije uvijek čitamo na božićnim misama polnoćkama. One opisuju vrhunac povijesti spasenja, „puninu vremenâ“, ispunjenje Božjega spasenjskog nauma za čovjeka. A to je rođenje Djeteta čije je ime: „Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“ (Iz 9, 4). Na Božić slavimo rođenje toga Djeteta – slavimo rođenje Isusa Krista, Sina Božjega. „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ – navijestio je anđeo Gospodnji siromašnim pastirima koji su pod vedrim nebom te božićne noći čuvali svoja stada (Lk 2, 8 – 11). Utješna je ta Izajina poruka. A  još je utješniji ovaj anđelov navještaj! Utješan je događaj koji slavimo na Božić: Ukazala se doista i osvanula jarka svjetlost svakomu čovjeku i cijelomu čovječanstvu: novo i jedinstveno svjetlo, svjetlo Božje utjelovljene Riječi koja je došla na ovaj naš svijet![1]

2. Jedinstvenost toga novog Svjetla i njegova jarkost došla je narodu koji je u tmini hodio. Došla je onima koji obitavahu u „mrklome kraju smrti“. Naviješten je pastirima koji u noći čuvahu svoja stada. Zbio se u hladnoći i siromaštvu. Štalica je mjesto Isusova rođenja. Jaslice su njegova kolijevka. Jer za Josipa i Mariju, njegovu trudnu zaručnicu, „nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7). Možda nikada kao ove godine ne osjećamo tako snažnim sadržajnost navedenih riječi, težinu i stvarnost onoga što one opisuju: „hod u tmini“, „mrkli kraj smrti“, bdjenje „pod vedrim nebom“, jaslice, a ne kolijevka, rođenje u nekoj štalici, a ne u normalnome, toplom svratištu… Kakvih li okolnosti? Kakve li neizvjesnosti? Vraćaju nas ove riječi u mislima u Betlehem prije dvije tisuće godina, ali nam i snažno progovaraju danas, u ovome našemu današnjem trenutku obilježenim pandemijom virusa COVID-19. A taj je naš trenutak danas i hod u tmini, i bdjenje, i iščekivanje, i hladnoća noći koja se nadvila nad cijelim čovječanstvom, i bespomoćnost zbog manjka „smještaja“ u gorućoj potrebi, i svakodnevni doticaj s „mrklim krajem smrti“… „Već se tjednima čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom i tužnom prazninom koja paralizira sve na svome putu. To se osjeća u zraku, uočava se u gestama, to govore pogledi. Prestrašeni smo i izgubljeni. Poput učenikā iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi slabi i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani zajedno veslati, svi potrebiti uzajamne utjehe. Na toj se lađi… svi nalazimo“ – rekao je papa Franjo u svojoj propovijedi za molitve održane 27. ožujka ove 2020. godine na praznome i kišom okupanome Trgu svetoga Petra u Rimu. I, zaista, ljudski gledano, nema nikakve sigurnosti. Ljudski gledano, nema jamstva za neki skori, ponovni povratak na „staro normalno“. A „novo normalno“ – što je to i kamo će nas odvesti? Jasnih odgovora nema, vlada nesigurnost, neizvjesnost, vlada nemir…

3. Ali, draga braćo i sestre, uz ovaj ljudski, postoji i drugi pogled – onaj Božji. Jer, gle: „Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih  prijestolja“[2]. Svaku tišinu, pa i ovu, svaku tamu i tminu, pa i ovu našu, svaku hladnoću i svaki „mrkli kraj smrti“ obasjava Božja Riječ koja je k nama jurnula s nebesa i  pohodila nas u djetetu Isusu. I to iz čiste ljubavi prema nama: da nas ohrabri, da nas podigne, da nas zagrije i osvijetli svojom neprolaznom svjetlosti i toplinom. To je blagdan Božića. U njemu slavimo Boga koji u svojoj Utjelovljenoj Riječi hita prema nama jer mu je do nas stalo. Slavimo Boga u malome Djetetu Isusu koje je i samo prolazilo i neizvjesnost, i hladnoću, i bespomoćnost, i nesigurnost, i izbjeglištvo… Njegova je solidarnost s nama autentična i konkretna: U Betlehemu nema za njega smještaja. Jaslice su mu kolijevka, a uboga špilja rodilište. Nad njim lebdi „sjena smrti“ jer ga Herod želi likvidirati, pa zato mora bježati u Egipat… A kada je već bio odrastao, ni onda „nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio“ (Mt 8, 20). To je naš Bog. Bog koji s nama suosjeća, koji nas razumije i koji nam je blizu. Bog koji zna što je to patnja i što je to krhki ljudski život na ovoj zemlji, tako lako podložan svakoj ugrozi, pa i onoj uzrokovanoj od maloga zaraznog organizma kakav je virus. To je Bog koji zna i što je to umiranje i što je to smrt… I zato je za nas Božić – njegov rođendan, zaista „početak našeg božanskog preporođenja“[3].

4. Neka ta spoznaja, draga braća i sestre, za sve nas bude uzrokom velike radosti. Upravo božićne radosti. Radosti koju ništa ne može pomutiti, koju ništa ne može oslabiti. Jer, k nama je došao „Emanuel – s nama Bog“ (usp. Mt 1, 23). On, maleni, novorođeni Bog, ne traži druge sigurnosti i druge topline doli one u našemu srcu. I to u našemu obraćenom srcu, srcu koje je maleno i ponizno. Takvo srce može biti u svakome od nas, ako mi to želimo. Takvo je srce otvoreno za Boga i za čovjeka. Maleno i ponizno srce može biti i u velikih i moćnih, kao i u onih jednostavnih i nemoćnih, u onih uglednih, kao i u onih prezrenih, u školovanih i u neukih… Može biti u svakome čovjeku dobre volje, jer je svaki čovjek miljenik Božji (usp. Lk 2, 14). A ondje gdje maleni Isus dođe, gdje se Njega primi i gdje se On nastani, uza sve ljudske strahove – svaki strah nestaje, uza sve ljudske tjeskobe – tjeskoba nestaje, uza sve ljudske nesigurnosti – dolazi ona prava i jedina sigurnost, a to je On. Zbog svega toga, draga braćo i sestre, i u ovim našim, ljudski gledajući, teškim, neizvjesnim, pa i tragičnim okolnostima, Božić za sve nas jest i on to jedino i može biti: blagdan duboke i neizmjerno velike radosti, blagdan mira i blagdan sigurnosti utemeljene u Bogu i njegovoj neizrecivoj ljubavi prema čovjeku. Želim vam svima obilje takve radosti, takvoga mira i takve sigurnosti!

Sretan Božić i blagoslovljenu novu 2021. godinu želi vam vaš biskup

mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj

[1]Usp. Zborna molitva u misi zornici.

[2]Ulazna pjesmana drugu nedjelju po Božiću: Mudr 18, 14 – 15.

[3]Popričesna molitva  na božićnoj danjoj misi.