„K svojima dođe i njegovi ga (ne) primiše“ (usp. Iv 1,11)

Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji i bogoslovi,
djelatnici i učenici biskupijskih odgojno-obrazovnih ustanova,
draga braćo i sestre, i svi ljudi dobre volje!

Zahvalan Gospodinu što nas je svojom pomoću pratio kroz dane Jubilejske 2025. godine, kao i za sve primljene milosti, radostan sam što i ovoga Božića mogu dijeliti s vama radost anđeoske vijesti: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin“ (Lk 2,11). Želja mi je zato zajedno s vama razmatrati dubine otajstva utjelovljenja Sina Božjega – njegova silaska u našu ljudsku povijest, njegove blizine i ljubavi prema nama koja svakoga od nas i danas poziva da joj otvorimo vrata svoga srca i svojega doma. Božja ljubav uvijek iznova rasvjetljuje naš vjernički život te izgrađuje naše obiteljsko, župno, biskupijsko i narodno zajedništvo potičući nas da na božansku ljubav uvijek odgovaramo našom ljudskom djelatnom ljubavlju.

„K svojima dođe…“ – božićno otajstvo u realnosti života

Svetkovina Rođenja Gospodnjega – Božića vraća nas samom središtu naše vjere. Druga Božanska Osoba, vječni Očev Sin, radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao je s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom, kako ispovijedamo u Nicejskom vjerovanju čije smo se 1700. obljetnice prisjetili ove 2025. godine koju ispraćamo. To središnje otajstvo naše vjere jedna naša hrvatska božićna pjesma izrekla je stihovima: Sin Boga Oca i Bog sâm, s neba na zemlju siđe k nam. Ne slavimo dakle tek jedan u nizu povijesnih događaja, nego povijesni ulazak Boga u našu ljudsku stvarnost. Vječna Riječ koja je od početka bila kod Boga (usp. Iv 1,1) i po kojoj je sve stvoreno „postade tijelom i nastani se među nama“ (usp. Iv 1,14). U toj jedinstvenoj istini vjekova krije se otajstvo naše vjere: Bog je postao jedan od nas, uzeo je našu narav da bi nas uzdigao k sebi i učinio nas dionicima svoga božanskog života. U isto vrijeme, u otajstvu Isusova rođenja u Betlehemu već je na djelu otajstvo križa i uskrsnuća jer Sin Očev, koji postaje dijete, jest isti Onaj koji daruje život svijetu. Ivanovo pak upozorenje „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11) otkriva napetost ljudske povijesti. Božji dolazak nije dočekan ni slavljen od svih. Jedni su bili zatvoreni, drugi zaokupljeni sobom, treći su ga previdjeli, prezreli ili odbili. I danas ova Ivanova tvrdnja ostaje dramatično aktualna. U vremenu obilježenom užurbanošću, duhovnom raspršenošću, nesigurnošću i gubitkom osjetljivosti za svetost života Bog i dalje dolazi, ali čovjek nije uvijek spreman otvoriti mu vrata srca. Ipak, gdje god ga se prima – u poniznosti vjere i jednostavnosti djelatne ljubavi – ondje se rađa novi svijet, ondje nastaje „novo nebo i nova zemlja“ (Otk 21,1).

Završetak ove Jubilejske godine poziva nas da se božićnom otajstvu otvorimo s uvijek većom zahvalnošću i poniznošću. Kao hodočasnici nade u ovoj smo godini učili iznova povjeravati Bogu svoj život, a svetkovina Božića daje našem jubilejskom hodu konačni smisao: dopustiti Gospodinu da uđe u našu svakodnevicu. Poput Marije i Josipa, prihvaćati Božju volju; poput pastira, potrčati ususret Novorođenom; i poput mudraca, prinositi svoje darove – darove vjere, pouzdanja i ljubavi. Božić nas dakle poziva da budemo ljudi koji Krista primaju i koji životom svjedoče kako u našem srcu, u našim obiteljima i našim zajednicama uvijek ima mjesta za Boga.

Susret hrvatske katoličke mladeži u Požeškoj biskupiji

Dok zahvalni i učvršćeni u vjeri, nadi i ljubavi zaključujemo Redovni jubilej u ozračju ove božićne radosti, promatramo milosni dar prema kojem idemo – Susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5), kojem će 2. i 3. svibnja 2026. godine domaćin biti naša Požeška biskupija. Spomenute Isusove riječi više su od lijepe slike, one otkrivaju samu bit kršćanskoga života. Isus sebe naziva trsom – izvorom života, a nas lozama koje bez njega ne mogu donositi ploda. Kao što loza živi samo ako je povezana s trsom, tako i mi živimo samo ako ostajemo u Kristu. I ovdje se jasno očituje Božja ljubav zbog koje je Sin Božji postao čovjekom. Bog nije došao tek pohoditi čovjeka, nego se s njim trajno povezati – biti trs u koji će se svaka loza moći ucijepiti. U Božiću gledamo početak toga otajstvenog sjedinjenja – u Isusovu utjelovljenju dakle počinje neraskidivo zajedništvo Boga i čovjeka. Bog nam postaje blizak, postaje „naš“, postaje trs koji se spušta do naše zemlje kako bi nas uzdigao do neba. Krist želi da ostanemo u njemu jer bez njega ne možemo učiniti ništa (usp. Iv 15,5). Želi da iz njegova srca crpimo ljubav, mudrost i snagu te budemo plodonosni u dobru, služenju i ljubavi prema svima, posebice prema onima koji su ranjeni i ostavljeni. Želi da budemo Crkva koja živi iz punine njegova života, a ne iz vlastitih ograničenih mogućnosti.

Duboko sam uvjeren kako je predstojeći Susret hrvatske katoličke mladeži neprocjenjiva prilika da mladi, kako naše, tako i drugih biskupija iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva, ponovno otkriju dubinu spomenute slike i snagu njezine istine te se, u svijetu koji ih često zbunjuje i obeshrabruje, vrate Kristu kao jedinom istinskom izvoru svoga života. Bit će to vrijeme milosti u kojem će mnogi od njih doživjeti duboko iskustvo zajedništva vjere, osvjedočiti se da nisu sami, da Crkva na njih računa i da ih Krist poziva na zrelo, hrabro, radosno i odvažno življenje vjere.

„…i njegovi ga (…) primiše“ – primiti mlade znači primiti Krista

Povezujući otajstvo Božića i navedeni Susret hrvatske katoličke mladeži, jasno vidimo putokaz koji nam Bog daje. Ako je Krist došao „k svojima“, tada ga prepoznajemo u svakom čovjeku, a osobito u onima koje nam šalje na životni put. Mladi koji će prigodom SHKM-a 2026. iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja doći u našu Biskupiju nisu samo naši gosti, oni su naša braća i sestre u vjeri. U njima Krist kuca na vrata naših župa i naših obitelji.

Kao što sam to već više puta učinio, i prigodom ovogodišnjega Božića pozivam sve vjernike Požeške biskupije da otvore svoja srca i vrata svojih domova za mlade koji će nam doći. Naše gostoprimstvo i otvorenost omogućit će im da osjete radost i toplinu naše mjesne Crkve koja živi zajedništvo s Isusom Kristom i svim vjernicima. Susret s njima u našim župama i obiteljima prilika je da posvjedočimo živu vjeru i da dopustimo mladima da nas obogate svojom jednostavnošću, iskrenošću i životnom nadom. Naša gostoljubivost neće biti samo čin dobrote, nego i konkretan način da mladima pokažemo da su vrijedni, željeni i potrebni. Oni su budućnost Crkve i našega naroda, ali su istodobno i naša sadašnjost, što im trebamo i posvjedočiti. Zato ih primimo, ohrabrimo i podržimo jer će i oni jednom nositi breme i ljepotu odgovornosti koju danas mi živimo.

Draga braćo i sestre! U iščekivanju Susreta hrvatske katoličke mladeži za koji vjerujem da će nas i našu Biskupiju ispuniti novom životnom radošću i vjerničkim zanosom, molim Gospodina da nam svima podari srce otvoreno primiti svoga Boga u svakom čovjeku. Neka Novorođeni Spasitelj obnovi vjeru u našim obiteljima, učvrsti našu kršćansku nadu i sve nas obogati toplinom svoje ljubavi i radosti. Neka vam je svima sretan Božić i milošću ispunjena nova 2026. godina.

Požega, 22. prosinca 2025.

Vaš biskup Ivo